Došli u ovrhu kod Muje
pa ga pitaju:
„Što imaš od nekretnina?".
„Nepokretnu babu",
odgovara Mujo.

Taman kada su se svi ponadali kako se svjetska kriza smiruje, ona se izgleda vraća još žešće. Stručnjaci to nazivaju „kriza s dvostrukim dnom" ili „double-dip crisis". Žestoko uzdrmana Euro-zona još nema pravog rješenja za grčku krizu, a ozbiljni ekonomski problemi ostalih iz skupine "svinja" (PIIGS – Portugal, Irska, Italija, Grčka, Španjolska) prijete još žešćim potresom. Američko gospodarstvo također ne pokazuje optimistične znakove oporavka.

Naš se, pak, gospodarski rast i oporavak najlakše mjere alkometrom – baždaren je u promilima. U očekivanju parlamentarnih izbora, nitko više ne očekuje neke značajne poteze, koji bi mogli pridonijeti popravljanju gospodarske krvne slike. Čini se kako su se i pojedini vodeći ljudi na lokalnim razinama potpuno opustili ili se pripremaju za borbu za saborska mjesta ili su očekivali kako će se pozornost javnosti i medija usmjeriti isključivo prema predizbornoj kampanji pa su nagomilali impozantne gubitke u gradskim i općinskim kasama. Čini se kako nezaustavljivo jurimo prema „crvenoj" Hrvatskoj s kojom su nas plašili esdepeovci i predsjednik, jer se alarmantno crveni na računima Splita, Varaždina, Zagreba i niza drugih gradova.

U Slavonskom Brodu još nije alarmantno. Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća čulo se kako je punjenje gradskog proračuna tek na razini 35% od očekivanog, ali se očito odustalo od niza projekata s obzirom da su prihodi još uvijek veći od rashoda. No, ni u nas situacija nije ružičasta. Svake godine prodaja „obiteljskog srebra" tj. nekretnina u vlasništvu grada predstavlja bitnu stavku punjenja gradskog proračuna. Tako se i na spomenutoj sjednici trebala potvrditi odluka o prodaji nekih nekretnina, ali je sve skupa prolongirano zbog, kako kažu pojedini vijećnici, aljkave pripreme materijala od strane stručnih službi. Postavlja se pitanje koliko je uopće uputno puniti proračun prodajom nekretnina i nije li to u suprotnosti s osvjedočenom borbom gradonačelnika za gradska dobra, kao u slučaju Korčula? Bori li se gradonačelnik za nekretnine samo kako bi kasnije iste mogao prodati, napuniti proračun i osigurati si lagodan put ka kraju mandata?

Držim, kao i većina građana, kako je gradonačelnikova epska borba za nekretnine na Korčuli bila motivirana prvenstveno borbom protiv korumpiranih isprepletenih državno-privatnih interesa i neopravdanih posezanja za našim zajedničkim dobrima te njegovim osjećajem za pravdu, bez ikakvih zadnjih primisli. To je vjerojatno i razlog njegove popularnosti i simpatija koje uživa posebno kod tzv. „malog" čovjeka, jer je opalio pljusku ratnim profiterima i njihovim institucionalnim jatacima. No što sada kada su te i druge nekretnine ponovo u vlasništvu grada? Treba li ih prodati ili redovito održavati, staviti u funkciju i dati građanima, udrugama, poduzetnicima na korištenje i na taj način sačuvati za buduće generacije?

U prošloj emisiji SBTV-a „Klopka", između ostalih, gost je bio i g. Stipo Lemešić, ravnatelj Ustanove za gospodarenje športskim objektima koji je izjavio kako se očekuje treći natječaj za zakup poslovnih prostora u Športskoj dvorani Vijuš, nakon što se na prva dva natječaja nitko nije javio. Dakle, poslovni prostori u vijuškoj ljepotici zjape prazni. Pogledamo li povremeno web stranice grada ili zavirimo li u popis nekretnina u vlasništvu grada, vidjet ćemo kako je cijeli niz poslovnih prostora na atraktivnim lokacijama izvan pogona. Dopustiti si postojanje znatnog „mrtvog" kapitala u ovako teškim vremenima i svakodnevno neminovno opadanje njegove vrijednosti zbog neodržavanja, tipični je hrvatski luksuz. Posebno iritira čuti to rezigniranim tonom od čovjeka koji je zadužen za gospodarenje tim objektima. Ukoliko uzmemo u obzir opravdanje g. Lemešića kako su sredstva namijenjena njegovoj ustanovi nedostatna, sportskim žargonom, „loptica" se ponovo prebacuje gradonačelniku.

G. Duspara neumorno se posvetio brandiranju grada. Je li pri tome zaboravio na brandiranje sportske dvorane? Ima li gradonačelnik u svom timu sposobnu osobu zaduženu za marketing i prodaju/zakup robe koju nudi na tržištu – poslovnih prostora u vlasništvu grada? Mogu li se od odgovornosti izuzeti voditelji i djelatnici pojedinih odjela u gradskoj upravi i ravnatelji ustanova koji pod ingerencijom imaju propadajući „mrtvi" kapital koji ne uspijevaju plasirati na tržištu? Možda su preambiciozno i previsoko postavljene početne cijene za zakup tih poslovnih prostora? Možda ih je bolje staviti u funkciju uz minimalnu naknadu i bar pokriti režijske troškove ili troškove hladnog pogona te useliti korisnike koji će prostore održavati i spasiti od propadanja? Možda bi nekoliko novozaposlenih u tvrtkama najmoprimcima donijelo puno veće efekte od same rente? I na kraju, postoji niz neprofitnih, građanskih udruga koje nemaju adekvatan prostor za svoju djelatnost, dok istovremeno, prostori u vlasništvu grada stoje prazni i zapušteni.

Kada se problem pogleda iz ovakve perspektive, zasigurno će se naći dosta pristalica prodaje gradskih nekretnina. Očito se s njima ne gospodari na najbolji mogući način. Krajnje je vrijeme da gradonačelnik pronađe među svojim suradnicima ili sa strane osobu sposobnu kvalitetno markentinški predstaviti i na tržište plasirati ovo naše blago. To naravno, ne može proći bez propitivanja odgovornosti ljudi koji su trenutno za taj segment zaduženi u gradskoj upravi ili pojedinim ustanovama. Jesu li već obišli sve naše renomirane tvrtke, zastupnike velikih trgovačkih lanaca, ugledne poduzetnike i prezentirali im portfelj svojih nekretnina ? Jesu li osmišljene neke posebne akcije za privlačenje potencijalnih najmoprimaca? Jesu li iskorištene veze s poznatim sportašima iz Broda koji zasigurno imaju kontakte s renomiranim proizvođačima ili prodavačima sportske opreme? Ideja i pitanja je mnogo, ali je nužno konačno imenovati sposobnu i odgovornu osobu koja će učiniti sve kako bi se ti prostori stavili u uporabu u razumnom roku i na taj način doprinijeli punjenju gradskog proračuna. To bi prvenstveno trebao biti cilj samog gradonačelnika.