„Stari Major, polubijeli nerast, dobitnik mnogih nagrada, prošle noći usnuo je čudan san i poželio ga ispričati drugim životinjama.

'Drugovi, kakav je sada naš život? Pogledajmo: naš život je bijedan, tegoban i kratak. Kada dođemo na ovaj svijet, daju nam upravo toliko hrane da jedva preživimo. Oni koji to mogu podnijeti, prisiljeni su raditi do posljednjeg atoma snage. Kada prestanemo biti korisni, istog trenutka nas kolju s odvratnom okrutnošću.'

U dnu velike suše, na nekoj vrsti uzdignutog podija, Major se već bio udobno smjestio na svom slamnatom ležaju ispod fenjera koji je visio o gredi. Bilo mu je dvanaest godina i u posljednje se vrijeme prilično ugojio, ali je - usprkos činjenici - što mu očnjaci nikada nisu bili podsječeni, još uvijek imao izgled veličanstvene svinje, mudra i dobroćudna izgleda. Uskoro su počele pristizati druge životinje i zauzimati mjesta po vrstama. Prvo su stigla tri psa, Bluebell, Jessie i Pincher, zatim svinje, koje polegoše na slamu neposredno ispred podija. Kokoši su se smjestile duž prozora, golubovi su odlepršali na grede, a ovce i krave polijegale su iza svinja i počele preživati. Par teretnih konja, Boxer i Clover, došao je zajedno, hodajući polako i spuštajući vrlo pažljivo svoja golema kosmata kopita da ne bi povrijedili koju malu životinju što se možda skutrila u slami. Clover je bila krupna kobila majčinskog izgleda koja se približavala srednjoj dobi, i koja nakon četvrtog ždrebeta nikada više nije potpuno povratila prijašnju vitkost.

Boxer je, pak, bio ogroman konj, visok preko sto osamdeset centimetara i snažan kao dva prosječna konja. Bijela pruga iznad njuške davala mu je ponešto priglup izgled i, zaista, njegova inteligencija nije bila prvorazredna, ali su ga svi poštovali zbog čvrstog karaktera i silne radne snage. Poslije konja dođoše Muriel bijela koza, i Benjamin, magarac. Benjamin je bio najstarija životinja na farmi i imao je najgoru narav. Govorio je rijetko, a kada bi nešto i rekao, to bi obično bila kakva cinična primjedba - na primjer, znao bi reći da mu je Bog dao rep za tjeranje muha, ali da bi on radije živio i bez repa i bez muha. Od životinja na farmi jedino se on nikada nije smijao. Kad bi ga upitali zašto, odgovorio bi da se nema čemu smijati. Usprkos svemu, ne priznajući to otvoreno, bio je privržen Boxeru; njih dvojica obično bi zajedno proveli nedjelju na malom pašnjaku iza voćnjaka, pasući jedan pored drugog bez riječi.

Sada su se okupile sve životinje osim Mojsija (Moses), pripitomljenog gavrana, koji je spavao na svojoj gredi iza stražnjih vrata. Kad je vidio da su se svi udobno smjestili i pažljivo iščekuju njegov govor, Major pročisti grlo i poče: „Drugovi, već ste čuli za moj neobični san od prošle noći. Ali o tome ću kasnije. Najprije vam moram reći nešto drugo. Ne mislim, drugovi, da ću s vama provesti još mnogo vremena i osjećam svojom dužnošću da vam prije nego što umrem prenesem iskustva koja sam stekao.

Život mi je bio dug, i dok sam usamljen ležao u svom dijelu svinjca, imao sam mnogo vremena za razmišljanje, pa mislim da mogu reći kako razumijem prirodu života na ovoj zemlji jednako dobro kao i svaka druga životinja. O tome vam želim govoriti. Drugovi, kakav je sada naš život? Pogledajmo: naš život je bijedan, tegoban i kratak. Kada dođemo na ovaj svijet, daju nam upravo toliko hrane da jedva preživimo. Oni koji to mogu podnijeti, prisiljeni su raditi do posljednjeg atoma snage. Kada prestanemo biti korisni, istog trenutka nas kolju s odvratnom okrutnošću.

Nijedna životinja u Engleskoj nakon što napuni godinu dana ne zna što znače sreća ili dokolica. Nijedna životinja u Engleskoj nije slobodna. Život životinje je bijeda i ropstvo; to je živa istina. Ali, je li naša sudbina naprosto dio općeg prirodnog poretka? Ili je to stoga što ova naša siromašna domovina ne može onima koji u njoj prebivaju pružiti pristojan život? Ne, drugovi, tisuću puta ne! Klima je dobra, a plodno tlo Engleske može pružiti izobilje hrane i mnogo većem broju životinja. Samo bi naša farma mogla hraniti tuce konja, dvadeset krava, na stotine ovaca — i svi bi mogli živjeti tako ugodno i dostojanstveno da to prelazi granice naše mašte. Zašto onda i dalje živimo u ovim bijednim uvjetima?

Zato, što nam gotovo sav proizvod našeg rada ukradu ljudska bića. To je bit svih naših problema. Sabrana je u jednoj riječi — Čovjek! Čovjek je jedini stvarni neprijatelj kojeg imamo. Uklonite čovjeka, i osnovni uzrok gladi i pretjeranog rada bit će ukinut zauvijek.

Čovjek je jedino stvorenje koje troši, a ne proizvodi. On ne daje mlijeko, ne nosi jaja, preslab je da vuče plug, prespor da uhvati zeca. Pa ipak je gospodar svih životinja. Zapošljava ih i daje im minimum koji će ih spriječiti da skapaju od gladi, a ostatak zadržava za sebe. Mi obrađujemo zemlju, naš gnoj je čini plodnijom, ali medu nama nema nijednog koji posjeduje više od svoje gole kože. Vi, krave, koje vidim ispred sebe, koliko ste tisuća litara mlijeka dale prošle godine? Što se dogodilo s tim mlijekom kojim ste trebale othraniti jedru telad? Svaka kap otišla je niz grla naših neprijatelja. A vi, kokoši, koliko ste jaja snijele prošle godine i koliko se iz njih izleglo pilića? Ostatak je otišao na tržnicu da bi Jones i njegovi ljudi zaradili novac. A ti, Clover, gdje su ti četiri ždrebeta koja si oždrijebila i koja su ti u starosti trebala biti pomoć i radost? Nijedno nije dočekalo ni godinu dana i već je prodano — više ih nikada nećeš vidjeti. Jesi li u zamjenu za tvoje četvero siročadi i sav tvoj rad u polju dobila išta osim bijednog obroka i staje?

Ali ni tako bijednim životima, kakvi su naši, nije dopušteno da traju svoj prirodni vijek. Ne prigovaram zbog sebe, jer ja sam jedan od sretnika. Meni je dvanaest godina i imao sam preko četiri stotine potomaka. Takav je prirodni život svinje. Ali na kraju nijedna životinja ne izbjegne okrutnom nožu. Vi, mlada prasad za tovljenje što sjedite ispred mene, u roku od jedne godine svaki će od vas završiti skvičeći na stratištu. Taj užas čeka sve nas: i krave, i svinje, i kokoši, i ovce — svakoga. Ni konje ni pse ne čeka bolja sudbina. Onog dana kada tvoji snažni mišići izgube snagu, tebe će, Boxera, gospodin Jones poslati živoderu, koji će te zaklati i od tebe skuhati hranu za lisičare. Što se tiče pasa, kada ostare i izgube zube, Jones im zaveže oko vrata ciglu i utopi ih u najbližoj bari."

Ulomak iz 'Životinjske farme', Georgea Orwella

Komentar: Usprkos tomu što mnogi govore kako će nam ova situacija biti pouka i kako ćemo nakon nje biti znatno bolji, nećemo naučiti ništa i ubrzo ćemo se vratiti na 'staro' ponašanje i razmišljanje. (A.L.)