SLAVONSKI BROD - Jedan od ponajboljih muzikologa i promicatelja tamburaške glazbe u Hrvatskoj, Brođanin Mihael Ferić, za bećarac kao napjev koji ima svojstvo hrvatskog kulturnog dobra prema odluci Ministrastva kulture od 2007. godine, a od 2011. godine uvršten i na listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine, kaže kako je to zvučni simbol, glazbeni idiom Slavonije, piše Glas Slavonije.

- To je vokalno-instrumentalni napjev popularan na području Slavonije, Baranje, Srijema, Bačke i Banata. Obično se natpjevavaju dvije grupe pjevača na deseteračke dvostihove, najčešće o ljubavi i erotici u metaforama i alegorijama, hvale se ljepotom, imovnim stanjem, sposobnostima... Bećar je naziv za mladog neženju sklonog raskalašenom životu, neumjerenom u jelu, piću, ženama, rasipništvu... Nekad su se pjevali s lascivnim stihovima, ali u zatvorenom društvu - kaže Ferić.

„Nema sela gdje se nisam skito, ni curice koju nisam pito" ili „Mala moja, visoki jablane, je l' ti mjesec vidio tabane”, „Nema mjesta u našemu gaju gdje se tvoja leđa ne poznaju"... samo su neki koji se čuvaju i prenose na generacije. Zbog toga se Ferić ne može načuditi tužbi i suđenju za ispjevane stihove, kazao je komentirajući slučaj mladog Valpovčanina Branimira Čolakovića koji je zbog bećarca zaradio prekršajnu prijavu. Osumnjičen je, naime, da je počinio prekršaj sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova, a prijedlog optužnice ''težak'' je 5000 kuna. Prijavila ga je djelatnica policije koja je osiguravala skup..

- Pjevač nije nikoga imenovao, govorio je uopćeno. Znači li to da bi sve one koji su pjevali takve bećarce trebalo izvesti pred sud? - pita se etnomuzikolog, smatrajući da je službena osoba koja je prijavila pjevača za otpjevane stihove zalutala u profesiju.

- Treba li kazniti i svatove kad zapjevaju 'Kuvarice, otvori kapiju da ti rudo u nju ne zabiju', ili 'Naše koke stale protestirat' što na jaja nema poticaja', što također mogu biti dvosmisleni stihovi, a takvih ima bezbroj - navodi Ferić, pitajući se treba li zbog lascivnih stihova kazniti i prof. Zvonimira Toldija, koji ih je skupio u knjigu „Razigrani doro" ili bend koji ih je javno snimio na CD? Prvi slavonski melograf Josip Lovretić spominje sredinom 19. stoljeća „pijančeve pjesme" kao izvorište bećarca, a zapisivanje pučke glazbe počinje u drugoj polovini 19. stoljeća, sve dok akademik Vinko Žganec nije definirao bećarac kao napjev na koji se pjevaju deseterački stihovi s prepoznatljivom melodijom. Ni jedna slavonska pjesma ne izaziva raspoloženje i štimung, na granici ushita, kao bećarac, naglašava Ferić, tvrdeći kako bećarac ne može pjevati svatko.