SLAVONSKI BROD - Večerašnja izložba „Izvor života" postavljena u Muzeju brodskog Posavlja, okupila je iznimno veliki broj posjetitelja koji su u grupicama, s maskama na licu, ulazili u izložbeni prostor kako bi pogledali stotine fotografija i artefakata što je njezin autor Ivica Klem u proteklom razdoblju prikupio i ovjekovječio.

„Na pitanje što je to Pljuskara, geolozi bi rekli kako ona govori o zemljinoj kori i Panonskom moru jer skriva o tome dokaze koji su najreprezentativniji preko fosilnih ostataka, brojnih ježinaca, školjki, puževa, kostiju morskih životinja. Ako pitate planinare oni će reći kako je to prekrasno mjesto i njihova najčešća destinacija, smještena na Dilj Gori, gdje su sagradili i planinarsko sklonište, a ako bi pitali autora izložbe, na isto pitanje on bi odgovorio da je Pljuskara izvor života. I Ivica je u pravu" u prigodi otvaranja izložbe kazao je ravnatelj Muzeja, Hrvoje Špicer, zahvalan Klemu što je Muzeju posudio više od 200 fosilnih ostataka i niz fotografija.

Ivica Klem je Brođanin poznat srednjoj generaciji kao izvrstan atletičar, sportaš, dragovoljac Domovinskog rata koji je na Pljuskari, nakon teškog ranjavanja i povratka iz kome, pronašao novi izvor života, novu viziju. „Njegove priče su istinite. Hodajući za Ivicom po Pljuskari imao sam priliku vidjeti i izvor života, slapove i mnoga druga mjesta kojima je on dao novi smisao i nije ni čudo da ga najbolje razumiju djeca koja su otvorene knjige i nastupaju s punim povjerenjem." dodao je Špicer.

A Klem najčešće govori upravo o čudesnoj šumi kroz koju, kao čarobnjak, najviše voli povesti djecu poručujući roditeljima kako„ ne postoji nemoguće, čovjek može sve ako vjeruje. "Nemojte zatvoriti djeci pogled iz beskraja", što znači, pokažite djeci prirodu izvedite ih tu gdje će u doticaju s prirodom osvijestiti i sebe i svoje mjesto u svijetu.

Cijela priča o neraskidivoj vezi Ivice i Pljuskare započela je s njegovim obećanjem kako će vratiti vodu na Pljuskaru. Do 1964. godine Pljuskaru je, naime, krasio sedammetarski Veliki slap no zemljotres u travnju iste godine zaustavio je dotok vode. Ivica ga je ponovo želio vidjeti i obećao je kako će to ostvariti. Mukotrpno radeći cilj je ostvario, a nagrada je ne samo Veliki slap nego i mir u duši.

I kao pravi zanesenjak ulažući veliki fizički napor kroz godine je očistio potok do Velikog i Malog slapa koji u kišnom razdoblju nudi obilje vode, a zimi impresivne slike ledenih figura. Svim zanimljivim mjestima i pojavama na Pljuskari, Ivica je dodijelio imena, poput iščupanog stabla koje je nazvao Hobotnica, a tu su i Velika vrata, Kamene stube, dok je stablo preko potoka - Đeram, pa Zvončić, Crvena zemlja, Kaskade, Galerija na kojoj je najveći slap "Duga kosa", te Kapaljka... Dok se borio s teškim kamenjem, srušenim stablima i zemljom, za sve "nemoguće i nerješivo" govorio je "nema veze moram se samo malo više potruditi'. Želim doći do spoznaje koju dobijem na dar kad završim neko teško djelo". Tako je nastala i njegova planinarska životna priča s porukama u kojoj svi mogu provjeriti zašto Priroda liječi.

"Tražio sam put i našao sam ga. Pljuskara je meni put do istine. "Kad sam prvi puta došao, pomislio sam ovo moram raščistit, riješiti nekako. Kako ću, ne znam. Nisam ni jak, ni pametan. Uz Božju pomoć sam uspio". Ona me vratila u život koji sam na svom putu tražio. Ona mi je duhovna snaga.", naglašava vlasnik više tisuća impresivnih fotografija o tome što je napravio. Istražujući tjelesne granice u sebi, Ivica je, kaže, dosegnuo put u duhovno.

Kako je Pljuskara i najčešća destinacija brodskih i drugih planinara, ali i gljivara, šetača po prirodi, a Klem je gotovo svaki dan tamo, uvijek je znatiželjnicima spreman objasniti što sve mogu vidjeti u prelijepom kanjonu čija geološka prošlost seže daleko u vrijeme od prije 17 milijuna godina, kada su stijene koje danas vidimo bile tek pijesci na dnu Panonskog mora. Ono je bilo toplo i plitko, slično današnjem Mediteranu i obilovalo je raznolikim biljnim i životinjskim vrstama, a dio tih vrsta ostao je trajno zapisan u diljskim stijenama, što se unatoč dugogodišnjoj devastaciji još uvijek mogu vidjeti kao fosilni ostaci školjkaša, koralja, ježinaca i puževa." Područje kanjona Pljuskare ispod Vidovog brda, predstavljaju tri kanjona nastala erozivnim djelovanjem vode, koja se iz četiri manja izvora danas slijevaju niz padine Dilja, tvoreći potok Petnju, čijom je retencijom nastalo istoimeno akumulacijsko jezero"..podsjetila je geologinja Muzeja brodskog Posavlja, Ivana Maruščak.

Glavni kanjon Pljuskare, zove se Šalindra. Ime je dobio po istoimenoj djevojci koja je bila suparnica rimske carice Faustine. Carica je suparnicu osudila na smrt zatrpavanjem u Gradini. Legenda kaže da djevojka nikada nije zatrpana. Uzničar ju je odveo na Bukovac i sakrio u pećnicu iz koje i dan danas teče izvor. Kako je djevojci dao život, tako se i izvor zove Izvor života, kao i Klemova izložba, a kanjon prema imenu djevojke, Šalindra.

Svakako, Pljuskaru treba čuvati, slažu se planinari HPD Dilj Gora, koji su masovno došli podržati svog planinara Ivicu Klema i vrijednu izložbu, koju će vjerojatno pogledati većina školske djece. Brodsko planinarsko društvo uskoro će obilježiti čak stoljeće svog postojanja, a zbog ljubavi prema prirodi vlastitim su radom prije 20 godina sagradili i planinarsku kućicu na Pljuskari (koju su ove godine obnovili) što pruža utočište ne samo planinarima nego svim dobronamjernim ljudima, gljivarima, šetačima, zaljubljenicima u ljepotu. A iznimna ljepota prekrasnog kanjona, slapova, vidikovaca Pljuskare...što i Klem pokazuje svojom izložbom fotografija, možda bi u budućnosti mogla postati i turističko odredište....