NOVA GRADIŠKA - Nakon prigodne izložbe i izvedbe romantične komedije Agencija za sreću, prostor Doma  kulture Nova Gradiška još je jednom postao mjesto okupljanja kazališne i čitalačke publike. Program jubilarnog Leta u petak 8. studenoga 2024. upotpunio je Međunarodni znanstveno-stručni skup i okrugli stol na temu Književni i kazališni opus Mire Gavrana od 2015. do 2024.

- Ljudi dođu i vide ovo zajedništvo mudrih, ali različitih ljudi, koji imaju zajedničku početnu točku, a to je umjetnost. Pronađu jedno sigurno mjesto i to je ljepota Leta s Gavranom, to je mjesto na kojem se afirmira umjetnost, razmjena mišljenja i međusobno druženje. - istaknula je za Plusportal Andrea Divić, mag. educ. hrvatskoga jezika i književnosti, književna kritičarka i urednica, profesorica u novogradiškoj Gimnaziji, koja je i ove godine stručno i u neposrednoj i opuštenoj atmosferi moderirala svečanost otvorenja i susret s autorom Mirom Gavranom.

Gavranov književni i kazališni rad u proteklom desetljeću predstavili su pripadajućim temama Vesna Muhoberac (Portret duše), Branka Džebić (Što povezuje Portret duše i Priče o samoći), Robert Raponja (Teatar Gavran i publika vole se javno). Ivan Varga (Ženski idol), Sanja Nikčević (Potraga dobrih ljudi za srećom), Snježana Kauzlarić (Naslovnica – portret umejtnika), Ljiljana Ptačnik (Naš Gavran) te Andrea Divić (Zatvoreni krug)

Recitacije pjesama izveli su učenici Gimnazije Nova Gradiška Lovro Brkan, Lucija Gregurić i Lara Milak.

Roman Portret duše govori o životima sedam žena i njihovim pričama iznesenima u različitim književnim i neknjiževnim vrstama. Pratimo od rođenja slikarski i intimni put slikara Benjamina - Benjamin kao dijete, sin, unuk, nećak, prijatelj, unuk, učenik, student, sustanar, ljubavnik, muž, otac. – istaknula je Vesna Muhoberac. Roman je zrcalna slika autora koji danas slavi 10. godinu svoga gradiškoga festivala i koja će vjerojatno reinterpretaciju doživjeti na filmu ili u kazalištu. – dodala je Muhoberac.

- Mislim da trebamo čitati samo vrstu knjiga koje nas ranjavaju i ubadaju. Ako nas knjiga koju čitamo ne probudi udarcem po glavi, zašto je čitamo. – naglasila je Branka Džebić u osvrtu na poveznice gavranovih Portreta duše i Priča o samoći.

Gavranovi likovi u sebi nose svoje muke i samoće, ali i humanu i ljudsku potku i čitatelj na kraju zajedno s njima doživljava pročišćenje jasno iščitavajući krajnju autorovu poruku da život ipak smisla. Autor se vraća suvremenim temama, u njima će prodrijeti duboko u psihologiju lika. – ocijenila je Džebić.

Snježana Kauzlarić promišljala je iz perspektive povjesničara umjetnosti vezu sadržaja i naslovnice romana Portret duše.

- Kad pisac pripovijeda živote ženskih likova on zapravo otkriva život protagonista. Roman je ogledni primjerak suvremenog postmodernističkog romana. Mi smo kao posude sadrživači duše, kroz ženske likove čitamo dušu lika Benjamina. Ženama je dano prostora i vremena da ispričaju svoje priče. – istaknula je Kauzlarić.

Robert Raponja naglasio je da je glumački ansambl Teatra Gavran sastavljen od najtalentiranijih glumaca hrvatske scene te da je usmjeren na osiguravanje kazališnog sadržaja i u onim dijelovima Hrvatske gdje je kulturna ponuda manja.

Dodao je kako ključnu ulogu, ne samo kao glumice, već i kao producentice, u radu Teatra ima Mladena Gavran, koja zajedno s Mirom oblikuje repertoar i strategiju kazališta.

- Miro i Mladena predano rade na proširenju i raznolikosti repertoara te se često uključuju u projekte s mladim umjetnicima i glumcima čime doprinose razvoju novih kazališnih talenata. - ocijenio je Raponja.

Za Mladenu će reći da je kroz godine oblikovala prepoznatljivi glumački stil i da uvijek nosi prepoznatljivu osobnu toplinu i empatiju. Miro Gavran majstor je prikazivanja svakodnevnih trenutaka interakcija među ljudima, njegov humor često je suptilan i nenametljiv s elementima ironije i blagom dozom satire, a upravo zbog univerzalnosti tema, koje publika može lako razumjeti i prepoznati, njegove drame su prepoznate i izvođene diljem svijeta. - dodaje Raponja.

O Mladeni Gavran progovorio je Ivan Varga te predstavio sve njezine uloge, od one  kao majke i supruge, do glumačke (karijera, nagrade i priznanja) ističući da je Mladena kao režiser vrlo detaljna i zna što želi, jer je ona i glumica i redateljica. Miro zna likove opisati, a Mladena ih zna oživjeti. - dodao je Varga.

 Nakon dugo vremena sam vidjela neku manifestaciju koja je afirmativna prema svom čovjeku i prema nečemu što taj čovjek radi. - istaknula je Sanja Nikčević.

- Mi smo okruženi tolikom kritikom. I onda sam došla na Let  - sve je bilo pametno, suvremeno, smisleno, ali afirmativno. Afirmirale su se neke vrijednosti. I jedna od najljepših stvari je upravo ovo - sijanje sjemena, jer tome služimo mi svi, ne samo da spasimo svoje duše na ovom svijetu, nego i da nekom drugom nešto damo. Miro Gavran Daje.

U osvrtu na Gavranovu Agenciju za sreću Nikčević poručuje ljubiteljima umjetnosti da djelo nosi afirmativnu poruku. To je drama sa sretnim krajem, afirmativna drama, humorna drama, koja ima komične elemente, ali govori o vrlo ozbiljnim temama.

- Ne dajte da se stisnete kad gledate ovakve predstave za koje vam srce, mozak i um govore da ima smisla. Zašto su važna djela s tim porukama? Jer pročišćavaju negativne emocije, potiču u nama vrline. Gavranova drama je životna. Imate pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti, imate pravo na umjetnost koja potiče i razvija vaše vrline. - naglašava Nikčević.

Vrijeme je da književnik iz Nove Gradiške bude nagrađen Nobelovom nagradom koja mu zasluženo pripada. - naglasila je Ljiljana Ptačnik.

- Treba mu se odužiti prostorom, u kojem će biti izložena njegova djela, i tiskana i rukopisna, jer u ovo digitalno doba Miro još uvijek piše u bilježnice rukom. Stalnom postavom plakata njegovih kazališnih djela, brendiranjem njegova imena, dostojnim suvenirom ovoga Grada koji će se ponositi onim što ima i pokretanjem inicijative, a tko drugi nego mi ovdje prisutni i njegovi sugrađani, prema HAZU i prema Društvu hrvatskih književnika. - istaknula je Ptačnik.

Miro Gavran fantastično zatvara krugove tako što zapravo otvara vidike i otvara nove početke, a to mislim da nitko u našoj domaćoj, a usudila bih se čak reći i svjetskoj književnosti, ne radi na način da smo mi jednako ponosni na njega u kojoj god se zemlji  izvodio, da smo najponosniji kad dođe ovdje u Novu Gradišku i pokaže da mali grad odgaja velike ljude, a da veliki ljudi, umjesto da se drže negdje visoko gore, pomažu odgajati nova jata. - naglasila je na kraju izlaganja  Andrea Divić.

Završnu riječ dao je Miro Gavran.

 - Hvala vama u publici što ste došli i podržavate sve ovo. Nadam se da će nas i dalje ljubav i dobrota prema kazalištu, prema umjetnosti, povezivati i nadahnjivati da i u svom životu neke pozitivne stvari odradimo, da pomognemo nekim našim učenicima da postanu sutra pravi ljudi, da oni steknu svoje učenike koji će isto biti ispunjeni idejom dobra i ljepote.

U večernjim satima organizirana je projekcija kratkometražnog filma U zagrljaju rijeke, nastalog na istoimenom književnom predlošku Mire Gavrana, a uz gostovanje redatelja Bobbyja Boška Grubića. Druženje je zaokruženo predstavljanjem knjige Književni monolozi - osamdeset kazališnih monologa, koja sadrži monologe iz kazališnih tekstova Mire Gavrana nastalih u protekla četiri desetljeća.