SLAVONSKI BROD - U slavonskobrodskoj Galeriji Ružić, smještenoj u Tvrđavi Brod, umjetnica Marina Bauer sinoć je predstavila svoju interaktivnu skulpturu zanimljivo nazvanu 'Prekapanja'. Ovaj jedinstveni rad postao je dio fundusa Galerije i njezine buduće Taktilne galerije.

Ravnateljica Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Romana Tekić, održala je uvodni govor kojim je pozdravila sve prisutne i predstavila umjetnicu. Istaknula je kako ovo znači zatvaranje dosadašnjeg i početak postavljanja novog postava. Dvadeset godina od otvorenja Galerije Ružić (15. lipnja 2004. godine) puno toga se promijenilo, a tako i uloga Muzeja. Danas muzeji, kao što je Galerija Ružić, moraju biti interaktivni, inkluzivni, edukativni i usmjereni na komunikaciju s posjetiteljima. Javnost treba, naglasila je Tekić, odgajati i navikavati na posjećivanje muzeja.

- Danas smo organizirali predstavljanje skulpture koja je postala dijelom našeg fundusa krajem prošle godine. Spletom sretnih okolnosti uspjeli smo je otkupiti za naš postav, tako da je ona postala peta u nizu skulptura buduće Taktilne galerije. Njenom instalacijom u prostoru najavljujemo novi stalni postav Galerije Ružić. - izjavila je Romana Tekić.

Gostujuća umjetnica, Marina Bauer, dobila je jednu od tri vrijedne nagrade na Trijenalu kiparstva. U kiparskom oblikovanju naglašava kako joj nije važno samo kako nešto izgleda, nego i način na koji predmet postaje interaktivan s okolinom. U ovom slučaju to bi bio način na koji se otvaraju ladice, što je postalo dio njezina koda, a otkrila nam je i što to znači za nju.

- Moja skulptura, interaktivan rad, postala je sastavni dio zbirke, što mi je izuzetna čast i veliko veselje. Baš sam sretna i ponosna što će biti izložena u stalnom postavu, što će je posjetitelji moći gledati i što je našla mjesto u ovako prekrasnoj zbirci. To je rad koji funkcionira na mnogo slojeva. Ono što je specifično za njega je da je objekt s ladicama i da su posjetitelji slobodni otvarati i pretraživati ladice kako bi ga zaista vidjeli i doživjeli. izjavila je Bauer.

Marina je napomenula da rad sadrži 29 ladica, a svaka od ladica priča svoju priču. Pozvala je posjetitelje da istraže rad i postavljaju pitanja te najavila kratko predavanje o svojoj perspektivi kiparstva i njegovoj fizičkoj dimenziji.

Rad je nastao u kontekstu poziva na sudjelovanje u projektu Suvremeni umjetnici u Muzeju za umjetnost i obrt, a umjetnica nam je otkrila da joj inspiracija za stvaranje dolazi iz vrlo jakog odnosa prema nekim komadima namještaja i predmetima koje posjeduje.

- Shvatila sam da su mi jako važna sjećanja i imam vrlo jak odnos prema nekim predmetima i dijelovima namještaja s kojima sam odrasla. To mi je bilo jako zanimljivo u kontekstu kiparstva, koje je također neki objekt, materijalni predmet prema kojem imamo odnos i stav. Shvatila sam da je to puno više od pukog sjećanja ili materijalne vrijednosti. Važan mi je način na koji se određene ladice otvaraju ili kad je nešto u visokom ormaru gore. U kombinaciji s time, shvatila sam da već deset godina čuvam potrganu zadnju šalicu iz servisa koju je moja mama jako voljela. Primijetila sam da i drugi ljudi kod kuće imaju neku potrganu šalicu koju nikako ne bacaju, što znači da su ti predmeti, makar i potrgani, nositelji neke energije. Ne mora nužno biti konkretno sjećanje, nego energija neke druge osobe, prostora ili vremena. - dodala je Bauer.

Na predavanju, Marina je zaključila da rad ima konceptualnu strukturu, s prednjom stranom koja predstavlja interakciju s posjetiteljima, a stražnjom stranom koja simbolizira ono što ne vidimo, ono što je dio nas. Rad se doživljava na više razina: od prvog vizualnog dojma i metaforičkog iščitavanja, preko aktivnog suodnosa i aktiviranja memorije tijela prilikom izvlačenja ladica, do angažiranog istraživanja i pregledavanja pohranjenog sadržaja.

Autorica je više javnih ambijentalnih skulptura i instalacija u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2002. do 2016. godine predavala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na Kiparskom i Nastavničkom odsjeku, a od 2016. godine, kao vanjska suradnica, predaje na izbornom kolegiju Uvod u psihologiju umjetnosti. Članica je HDLU-a, HZSU-a te europske mreže SculptureNetwork. U tom kontekstu objasnila je rad i na psihološkoj razini.

- Vrlo često po muzejima piše 'ne diraj'. Zašto? Zato što ljudi žele dirati. U tom smislu, ta tjelesna percepcija - dodir, kretanje, svijest o vlastitom tijelu - sve je to, u stvari, prepoznato u suvremenoj psihologiji kao jedan širi pojam od samog dodira prstima. O tome govorim u skulpturi, ali i u cijeloj likovnoj umjetnosti. Nije prepoznato da su ti somatski osjeti, ili dodiri u širem smislu, važan element likovne umjetnosti i doživljavanja uopće. Svi to znamo, ali u doživljavanju smo se nekako uvijek oslanjali samo na vid. Naravno, ponekad neki autor napravi nešto što se treba pomicati ili uzeti u ruke, gurati ili sjesti na to. Ja sam se na taj element skoncentrirala jer mi je jako blizak i važan u ovom radu. Nadam se da ćete na predavanju uživati. - izjavila je Bauer.

Polazeći od skulpturalnog oblikovanja svakodnevnog predmeta, ladičara, ova interaktivna skulptura usmjerena je na aktivno sudjelovanje posjetitelja. Rad istražuje naš iracionalni odnos i povezanost koju osjećamo prema uporabnim predmetima i propituje kako i koliko oni predstavljaju, pohranjuju i prenose naše poimanje sebe, emocije i raspoloženja, vrijednosti, uvjerenja, sjećanja, kao i odnose s drugima, društvom i okolišem, te u kolikoj je mjeri to povezano s tjelesnim iskustvom. Trenutno je dio stalne postave Galerije Ružić koju možete posjetiti i iskusiti 'Prekapanja'.