Kao što je najavljeno, donosimo dio znanstvenog rada ''Brodski list i svijet 1947.-1949.'' autora Mladena Baraća, prof., znanstvenog novaka Hrvatskog instituta za povijest -Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskog Broda. (SBplus.hr)

Početkom 1948., France Press je objavio kako američka vojna uprava namjerava svim berlinskim studentima, koji studiraju u sovjetskoj okupacijskoj zoni Berlina, uskratiti boravak u američkom okupacijskom sektoru toga grada. Situacija u okupacijskim zonama, pod nadzorom zapadnih sila, prikazivana je kaotičnim opisnicama, najčešće povezanima uz radničke štrajkove, materijalnu nestašicu i slično. Sredinom 1949. iz Njemačke su i dalje pristizale vijesti sličnog sadržaja. Prema pisanju berlinskog tiska, u tom razdoblju broj nezaposlenih u Zapadnoj Njemačkoj dosegao je rekordan broj i izazvao veliku zabrinutost. Dodatnu težinu predstavljalo je i najavljeno ukidanje više stotina tisuća radnih mjesta te je istaknuta razočaranost i pesimizam predstavnika gospodarskih krugova glede ekonomskog stanja u Zapadnoj Njemačkoj, kao i njihova kritika politike ometanja trgovine između zapadnih i istočnih dijelova Njemačke.

S namjerom diskreditiranja američke uloge u Njemačkoj, BL je javio kako je američki vojni sud u Nürnbergu oslobodio optužbe Alfreda Kruppa i jedanaest direktora njegova industrijskog koncerna za sudjelovanje u pripremi Hitlerova napadačkog rata te odgovornosti za zločine i zavjeru protiv mira.

Sredinom 1949., BL je prenio vijest sovjetske informativne agencije TASS o najavi održavanja konferencije zamjenika zapovjednika okupacijskih zona u Njemačkoj, na kojoj se trebalo raspravljati o aktualnoj problematici u okupacijskim zonama, posebice glede normalizacije stanja u gradu Berlinu, podijeljenom na četiri okupacijske zone. Uoči i neposredno nakon proglašavanja neovisne Savezne Republike Njemačke, sastavljene od okupacijskih zona pod nadležnošću zapadnih saveznika, novo uspostavljena zapadnonjemačka država snažno je povezivana s nacizmom i političkom nestabilnošću, budući da je BL većinu vijesti iz Zapadne Njemačke posvetio političkoj rehabilitaciji poznatijih osoba povezanih s nacizmom ili masovnim štrajkovima njemačkih radnika i protestima komunista. S namjerom diskreditiranja američke uloge u Njemačkoj, BL je javio kako je američki vojni sud u Nürnbergu oslobodio optužbe Alfreda Kruppa i jedanaest direktora njegova industrijskog koncerna za sudjelovanje u pripremi Hitlerova napadačkog rata te odgovornosti za zločine i zavjeru protiv mira. Pozivajući se na Berliner Zeitung, BL je naveo kako je najveći njemački koncern naoružanja oslobođen odgovornosti, mada je "dokazano kako je on još od 1918. računao s novim ratom i kršenjem međunarodnih ugovora”.

I u drugoj polovici 1949., BL je objavljivao slične vijesti. Pozivajući se na TASS, brodski tjednik je objavio kako je za kandidata Socijaldemokratske stranke u Donjoj Saksoniji, za izbore u zapadnonjemački parlament, odabir pao na "poznatog gestapovskog agenta Herberta Kridemana”, koji je, prema pisanju njemačkog tiska, primio i velike novčane iznose od britanske obavještajne službe. Ova vijest svjedoči o tada aktualnoj komunističkoj kampanji usmjerenoj protiv zapadnoeuropskih socijaldemokratskih, pa čak i socijalističkih stranaka, koje su predstavljale ideološkog protivnika komunističkim partijama u politički fragilnim društvima srednje i zapadne Europe, naročito, nakon što su ove stranke postale dio vladajućih političkih garnitura. Nešto rjeđe bile su vijesti o sudskim procesima istaknutim nacističkim vođama i pripadnicima oružanih snaga, poput onoga u Hamburgu gdje je suđeno feldmaršalu Erichu von Mansteinu.

Talijanske vlasti, Vatikan i fašisti na udaru Brodskog lista

Italija je, zbog graničnog spora s Jugoslavijom i neraščišćenih odnosa koji datiraju još otprije Drugog svjetskog rata i zbog talijanskog opredjeljenja za zapadni tabor, bila pod izrazito kritičkim raspoloženjem jugoslavenskih medija. Među prvim vijestima brodskog tjednika vezanim uz Italiju bio je preneseni članak lista Action o tome kako je bivši veleposlanik Italije u Velikoj Britaniji i visoki fašistički dužnosnik Dino Grandi objavio predstavnicima medija kako se iz New Yorka planira vratiti u Italiju, što je upućivalo na rehabilitaciju istaknutih fašističkih dužnosnika.

Vijesti iz Italije, s početka 1948., informirale su o širenju radničkih štrajkova (Padova, Venecija, Ancona, Pescara) zbog povećanja nezaposlenosti u Italiji. Uz talijansku vlast, Vatikan je, također, bio na udaru BL-a, koji ga je izravno etiketirao kao produženu ruku talijanskog fašizma i svjetskog kapitalizma. Protuvatikanska retorika u Jugoslaviji bila je odraz ondašnjih vrlo loših diplomatskih odnosa između dviju država (slučaj Stepinac i dr.). Odluka milanskog nadbiskupa kardinala Alfreda Ildefosoa Schustera o zabrani svećenicima njegove nadbiskupije da pričešćuju i ispovijedaju članove i pristaše Komunističke partije Italije i Demokratskog fronta, s obzirom na to da je spomenuta okružnica proslijeđena u jeku predizborne kampanje, izazvala je negodovanje talijanskih komunista i frontovaca. Ovaj politički motiviran potez milanskog nadbiskupa nazvan je "nečuvenim miješanjem Vatikana u izbornu kuhinju kršćanske demokracije, što je u suprotnosti s izbornim zakonom”.

Uz talijansku vlast, Vatikan je, također, bio na udaru BL-a, koji ga je izravno etiketirao kao produženu ruku talijanskog fašizma i svjetskog kapitalizma. Protuvatikanska retorika u Jugoslaviji bila je odraz ondašnjih vrlo loših diplomatskih odnosa između dviju država (slučaj Stepinac i dr.).

Angažman Vatikana u predizbornoj kampanji u Italiji praćen je i dalje, tako što je brodski tjednik prenio vijest United Pressa da je "sveta koncistorijalna kongregacija kojoj je na čelu sam papa, zvanično naredila vjernicima da na aprilskim općim izborima glasaju samo za kandidate katoličkih stranaka”. U ovom razdoblju, kada je o Italiji riječ, u potpunosti dominira tematika predstojećih parlamentarnih izbora u Italiji, u kojoj je za Komunističku partiju Italije, kao članicu Demokratske koalicije, predviđena izborna pobjeda ispred demokršćanske koalicije. Početkom travnja 1948., BL je opširnim tekstom predstavio predizbornu kampanju u Italiji. Naglašeno je jačanje Demokratske narodne fronte Italije (ujedinjena lista talijanskih socijalista i komunista, tada druge i treće političke opcije po broju poslanika u proteklom izbornom ciklusu) naspram vladajuće Kršćansko-demokratske stranke predsjednika vlade Alcidea De Gasperija. U istom broju BL je izvijestio o predizbornom govoru pape Pija XII., u kojem je pozvao talijanski narod da izađe na izbore te istaknuo kako Demokratska fronta predstavlja "veliku opasnost”, što, prema sudu autora članka, veoma podsjeća na "nekadašnje Musolinijeve pozive na krstaški rat protiv komunizma”. Također, prenesena je i vijest o napadima talijanskih fašista, uz pomoć talijanske policije, na antifašistički nastrojene građane u Udinama te ubojstvu jednog antifašista u Ravenni.

U ovom razdoblju, vijesti iz Italije uglavnom su se odnosile na predizbornu kampanju, u kojoj su se naglašavali štrajkovi i radnički protesti zbog "fašističko-kapitalističkog ugnjetavanja”. Sadržaj ovih članaka ukazivao je na opće nezadovoljstvo najširih slojeva talijanskog naroda, koji se, stječe se neizbježan dojam, gotovo u cijelosti predao naprednim tekovinama i idejama marksizma. Opredijeljenost talijanskog naroda za ove ciljeve izazvala je "paniku u taboru reakcije”. Pri tome se naglašavala sklonost tradicionalnih i kapitalističkih elita nasilju: "Slabost reakcije ogleda se u prvom redu u bjesomučnom političkom i vjerskom teroru i fizičkom nasilju prenosi nad narodom, kao i neprestanim pozivima za stranu intervenciju u Italiji.” Ipak, usprkos optimističnim najavama u vezi sa snagom i podrškom koju je uživala Demokratska fronta, izborni je ishod za nju bio poražavajući. Konačni izborni rezultati u Italiji popraćeni su kratkim komentarom vezanim tek za izbor predsjedničkog kandidata – "da je na četvrtom glasanju za predsjednika talijanske republike izabran Luiđi Ejnaudi, potpredsjednik vlade i ministar financija u kabinetu de Gasperija”, dok je prethodno postignuti rezultat izbora za oba doma talijanskog parlamenta prošao bez komentara.

Nakon izbornog razdoblja, nastavljeno je s raskrinkavanjem "fašističkog” djelovanja talijanskih vlasti, pa je u drugoj polovici svibnja 1948. BL javio kako iz zarobljeničkog logora u blizini Rima, skupina "od 150 jugoslavenskih fašista, četničkih i ustaških ratnih zločinaca” treba uskoro otputovati u Kanadu. Početkom srpnja 1949., BL je prenio vijest Tanjuga o protestima i nezadovoljstvu širokih narodnih masa, u povodu ulaska Italije u Atlantski pakt. U tekstu se navodilo ogorčenje naroda, pa čak i velikog dijela vladinih glasača, politikom talijanske vlade koja zemlju uvlači u "planove angloameričkih imperijalista”. Navodi se kako su, osim masovnih omladinskih demonstracija, diljem Italije organizirane peticije protiv ulaska zemlje u Atlantski pakt koje će biti upućene parlamentu s ciljem odbijanja ratifikacije dogovora.

Manji dio vijesti vezanih uz Italiju odnosio se na jugoslavensko-talijanski spor u vezi s Trstom. Početkom srpnja 1949. BL je prenio vijest kako su, nakon završetka općinskih izbora u anglo-američkoj zoni Slobodnog Teritorija Trsta, "opštinske vlasti i poslodavci počeli da sprovode svoju antiradničku politiku i da otpuštaju radnike”. Tako se izvještava o otpuštanju nekoliko stotina radnika iz različitih tršćanskih poduzeća (održavanje cesta, brodogradilišta, rafinerija), koji su ovim potezom ostali bez ikakvih sredstava za život. O intenzitetu teritorijalnog spora oko Trsta i napetih međunacionalnih odnosa na ovom području svjedoči i članak iz istog broja koji je upozorio o nasilnom upadu talijanskih karabinjera u prostorije Demokratskog fronta Slovenaca u Sv. Petru u Nadiži, koji su tom prilikom, uz konfiskaciju nekih predmeta, zabranili održavanje sastanaka ove organizacije zbog čega su predstavnici ove organizacije uložili protest.

Novi nastavak slijedi u nedjelju (14. travnja)