SLAVONSKI BROD - Kip Djevojčice ili Majke koja dijete - simbolično - predaje na službu domovini, djela su koja prikazuju žene, a postavljena su u Slavonskom Brodu. No, kip Mije Čorak Slavenske, koji je ovaj tjedan našao svoje mjesto na postamentu uz slavonskobrodsku Gradsku knjižnicu i Kazališno-koncertnu dvoranu, prvo je utjelovljenje ženske povijesne osobe vezane za Slavonski Brod na gradskim ulicama u obliku punog kipa (a ne samo biste).

„Ni prije ni kasnije naši prostori nisu imali balerinu njena kova. No osim što je imala izniman talent, imala je i nevjerojatnu želju za učenjem i radom na sebi. Pokazala nam je da naš (ne)uspjeh ne ovisi o geografskom prostoru ni ograničenjima na koja putem nailazimo, nego isključivo o nama samima.“

No, Mia je za života bila prva u mnogočemu pa ne čudi što u mnogim stvarima predvodi i nakon svoje smrti. Usprkos ploči u Starčevićevoj ulici koja već godinama govori da je tamo rodna kuća slavne hrvatske balerine, rođene u Brodu na Savi, previše Mijinih sugrađana za nju nikad nije čulo. Ne čudi, stoga, ni čuđenje mnogih koji su se, nakon postavljanja kipa, pitali o komu se radi.

S obzirom na to da je ekran danas omiljeni medij za skupljanje informacija, puno se o Miji može saznati iz jednosatnog filma „Mia: Putovanje plesačice“ čija je autorica Mijina kćer Maria Ramas, uz 'filmašicu' Kate Johnson.

No, tko o sebi može reći više no mi sami. Mia je čak dvadeset godina pisala memoare, čime je pokazala kako nije željela biti zaboravljena. Naročito u svojoj domovini koja, nažalost, nije vidjela najslavnije dane velike balerine. Grad Slavonski Brod tu joj je želju ispunio.

Podsjetimo, Mia je rođena 1916. u Brodu na Savi, gdje je napravila prve korake u baletnim papučicama. Plesala je odmalena pa ne čudi da je zagrebački HNK u njoj 1934. prepoznao dovoljan talent i veličinu da je imenuje prvom svojom primabalerinom hrvatskog porijekla. Dotad je ta kulturna ustanova, naime, tu poziciju dodjeljivala stranim plesačicama. Mia je, ujedno, sa svojih 18 godina tada bila najmlađa primabalerina ikad na toj poziciji u HNK.

No, Mijina ambicija sezala je puno dalje. Nakon niza nastupa po Europi i Africi, Mia 1938. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države gdje je doživjela vrhunac slave i najbolje plesačke godine. Sa suprugom, Kurtom Neumannom, imala je jedno dijete - ranije spomenutu kćer Mariju koja je svoju majku poznavala prvenstveno kao vrsnu učiteljicu baleta - čime se Mia, nakon završetka profesionalne karijere u 47. godini života, bavila čak četiri desetljeća. Iz njezinih su radionica na UCLA, CalArts te u New Yorku, proistekli mnogi novi mladi baletani i balerine koji su pronosili slavno ime svoje učiteljice.

Mia je preminula 2002. u Los Angelesu, ali je njezina kćerka 2005. Miju vratila kući, održavši sprovod na zagrebačkom Mirogoju.

Koliko je bila slavljena u svojim najboljim plesačkim godinama, dovoljno govori činjenica da su je njezini suvremenici nazivali „čistom zvijezdom na začaranom nebu plesa“, „remek-djelom ljudske mehanike“, „najljepšom balerinom svih vremena“. Novine su pisale da su „bogovi asistirali njezinu rođenju“ i da svijet ima nasljednicu Ane Pavlove.

Miju danas ubrajaju među deset najvećih balerina svih vremena. Takav život i karijera slavne Brođanke zaslužuju biti zapamćeni - na prvom mjestu u Slavonskom Brodu, a potom i u cijeloj Hrvatskoj. Rodni grad svake godine održava Dane plesa u čast Mije Čorak Slavenske, a u HNK se održava Međunarodno baletno natjecanje koje nosi njezino ime.