SLAVONSKI BROD - Vrijediš onoliko koliko jezika znaš, stara je izreka koja govori o vrijednosti poznavanja, ne samo svoga, nego i jezika ostalih naroda. Za vrijeme bivše države često učeni ruski jezik brzo je zamijenilo učenje engleskog, na kojem se danas, vrlo mali broj ljudi zna, ako ništa drugo, barem sporazumjeti. A otvaranjem granica Europske unije i odlaskom trbuhom za kruhom i u ostale zemlje, priličan broj Hrvata okrenuo se i učenju njemačkog jezika. Ali uz engleski i njemački, ali i talijanski, španjolski, turski, odnedavna se u Slavonskom Brodu može učiti još jedan jezik. Onaj kojim 'govore' naši sugrađani s kojima se znamo susresti, koji žive možda i u ulazu do nas, a koje ne razumijemo. Riječ je o hrvatskom znakovnom jeziku.

U organizaciji Udruge gluhih i nagluhih, koja je ostvarila suradnju s Društvom tumača prevoditelja, u Slavonskom Brodu krajem  svibnja prošle godine završen je prvi stupanj učenja Hrvatskog znakovnog jezika, čiji je nastavak, kroz organizaciju drugog stupnja, krenuo u listopadu prošle godine, a njegovi polaznici ovih su dana primili i priznanja o uspješno završenom i drugom tečaju. Među njima je bio i Stanislav Pletikapić, koji je za svoje znanje dobio ocjenu odličan.

- Krenuo sam na prvi tečaj jer sam želio naučiti nešto novo, ali i zbog toga što se u svom poslu, kao novinar na Radio92 susrećem s osobama s invaliditetom. No, upravo je prema gluhima postojala uvijek neka stigma i mnogi su postavljali pitanje jesu li oni osobe s invaliditetom. Ja sam jednostavno želio naučiti njihov jezik i ući u taj njihov svijet i danas mi je zbog toga drago - govori Stanko, dodajući kako će mu stečeno znanje komunikatorskog posrednika dobro doći i u poslu u kojem se sada bavi, ali vjeruje i u budućnosti kroz neke druge situacije.

- Jako je lijepo znati nešto novo. I svi smo se uistinu trudili svladati hrvatski znakovni jezik što su na kraju pokazali i rezultati. U svibnju, na prvoj radionici, bilo nas je nešto manje od 30, na drugom stupnju nas 18, 19, ali svi koji smo završili i uspjeli smo to učiniti s vrlo dobrim i odličnim - kaže Stanislav, objašnjavajući kako svaka država ima svoj znakovni jezik.

- Postoji i međunarodni znakovni jezik, no mi smo tek na pola puta svladavanja hrvatskog znakovnog jezika. Naime, potrebno je još da završimo treći i četvrti stupanj, a ja se iskreno nadam da će biti dovoljan broj zainteresiranih kako bi se i ta dva stupnja mogla održati u Slavonskom Brodu. Tim više što je sada krenula 'nova generacija' prvog i drugog stupnja. - ističe Stanislav, dodajući kako je presretan zbog svega što je naučio. Puno je znakova, dodaje, ne rijetko stoga jedan znak, ovisno o kontekstu, predstavlja i dvije tri riječi. - U takvim slučajevima je onda jako bitna ekspresija lica. Veliko je to zadovoljstvo jer ne samo da učite nešto novo, ne da ulazite u jedan drugi svijet, nego se, posebice onima malo povučenijima, nudi prilika da se otvore - pojašnjava Stanislav, koji ne kani stati nego mu je cilj nastaviti se usavršavati 

Edukatorica im je bila prof. Marija Kefelja, koja nije krila svoje simpatije prema polaznicima. "Volim dolaziti u Slavonski Brod i podučavati znakovni jezik, jer Brođani pokazuju veliku radoznalost i volju. Rado im prenosim svoje znanje jer vrlo brzo usvajaju hrvatski znakovi jezik. Ma, odlični su i radujem se novim "učenicima”. Baš me veseli dolaziti.”, istaknula je prof. Kefelja.

A u Udruzi gluhih i nagluhih itekako su sretni što Brođani pokazuju volju jer to i za njihove članove znači puno. U prvom redu više neće toliko ovisiti o zagrebačkom Društvu tumača koje se, pak, na ovom prostoru neće susretati s nedostatkom kadra.