SLAVONSKI BROD - Za svoje vršnjake koji nisu imali sreću živjeti u mirnim vremenima kakva su današnja, s plišanim igračkama u rukama, djeca su danas položila bijele ruže - simbole čistoće i nevinosti onih koji su svoj život i djetinjstvo dali za slobodnu Hrvatsku.

Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske, sedamnaesti je put u Slavonskom Brodu organizirala tradicionalni susret simbolična naziva „Mali križ - velika žrtva". Svake godine 'prevrću' se iste teme i javnosti šalju jednake želje, neostvarene posljednja tri desetljeća.

- Stoput sam već rekla da pušem i na hladno. U situaciji da civilnim stradalnicima i njihovim obiteljima konačno budu priznata prava bili smo i prije šest godina i onda je pala Vlada. Zašto sve stoji, nije nam jasno. Taj bi Zakon trebao ispraviti nepravdu koja se 27 godina nanosi onima koji su najviše stradali u ratu. Trebale bi se ujednačiti osnovice za invalidnine i roditelji te ostali civili trebali bi steći prava na obiteljsku invalidninu koja je ovisila o imovinskom cenzusu pa nitko nije mogao ostvariti to pravo. - kazala je Julijana Rosandić, predsjednica Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Brodsko-posavske županije, naglasivši kako smatra da državna tajnica na današnjem događaju nije trebala predstavljati Vladu Republike Hrvatske, nego je u Slavonskom Brodu trebao biti netko drugi.

Dan je ovo kada u grad na obali Save stižu ljudi iz svih krajeva Lijepe naše kako bi se, uz ostale civilne stradalnike, prisjetili i 402 poginule djece, dobi od šest mjeseci do 18 godina koji su živote izgubili u ratu kojeg nisu tražili, željeli, niti su u njemu aktivno sudjelovali. Bez uniforme i daleko od 'bojnog polja' pali su mnogi mali heroji.

- Ovdje se isplačem, sretnem ljude koji su isti kao ja, mi se jedino razumijemo. Vrijeme ne liječi rane. Naša borba traje od 1995. godine. Dosad nije bilo uspjeha, jedini koji je obećao nešto je ministar Medved koji je rekao da je nepravda nanesena civilnim stradalnicima Domovinskog rata odnosno roditeljima poginule djece koji nemaju nikakva prava. - kazala je Đurđa Gmaz iz Sisačko-moslavačke županije, majka poginulog djeteta koja već sedamnaest godina na današnji dan dolazi u Slavonski Brod.

Kako je ranije i najavljeno, komemoraciju je ove godine obilježio i dolazak predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a među brojnim uzvanicima, cvijeće je položio i svijeće zapalio gradonačelnik Mirko Duspara sa svojim zamjenicima, predstavnici Brodsko-posavske županije, članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata te svi građani koji su osjećali potrebu sjetiti se velike žrtve hrvatske djece.

- Moju Vedranu granata je ubila 30. svibnja 1992. godine u Naselju Slavonija II., dok je sjedila na kućnom pragu. Osjećaji su uvijek isti, pomiješani. Sada se možda osjećamo i puno gore nego ranije. Prije smo imali osjećaj da ljudi imaju više empatije prema nama i da suosjećaju. Današnji način života doveo je do toga da se mi koji tu bol nosimo sa sobom najbolje osjećamo sa svojim prijateljima i ljudima koji dijele istu sudbinu kao i mi. Društvo nema baš neku empatiju za nas stradalnike ove vrste. Toliko se kunemo u našu mladost, a ratne žrtve onih najmanjih zaboravljamo. Nosimo se, stoga, sa svojim problemima sami, kako znamo i umijemo. Obećanja dobivamo svake godine.  - kazala je Brođanka Ivana Jurković, majka poginule djevojčice Vedrane.

Posljednje tri godine počast stradalim civilima odaje se kod spomenika „Prekinuto djetinjstvo", pred nedovršenom slagalicom, nakon svete mise koja se održava u obližnjem slavonskobrodskom franjevačkom samostanu. Nekada se komemoracija odvijala kod spomenika „Djevojčica", podignutog za 28-ero djece poginule na području bivše Općine Slavonski Brod.

- Ovdje smo da obilježimo težak dan, dan stradavanja naše djece. Moje je dijete, u četrnaestoj godini, poginulo u Zadru tako što je nagazilo na minu. Tu se međusobno tješimo, malo se sastanemo i popričamo. Već je stvoren krug ljudi s kojima se rado podružimo iako su teme naših razgovora tužne. Ide nekako. - kazala je Zadranka Mira Šljepica, također majka čije je maleno dijete ponijelo veliki teret za samostalnost Hrvatske i platilo je životom.

U Slavonski je Brod Mira stigla s još dvanaest članova Udruge civilnih stradalnika Zadarske županije.

- Ne prati nas društvo, sami se borimo sa svojim velikim problemima. Mnogi roditelji koji su u Ratu izgubili djecu i sami su već umrli, a da njihov status nije riješen. Toliko godina čekaju svoja prava, Zakon koji će im donijeti materijalna prava koja su trebali imati već od kraja Rata. Najteže nam je što je toliko godina prošlo. Ipak, i dalje smo optimistični i dajemo jedni drugima podršku. Vjerujemo kako će Zakon 'proći' ove godine. - poručila je Ljubica Krcić, predsjednica zadarske Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata.

U svom govoru održanom u dvorani Glazbene škole nakon polaganja vijenaca, predsjednica je oštro poručila kako se kao država moramo crvenjeti od stida jer nismo dovoljno učinili da krivce za zločine nad civilima u Domovinskom ratu privedemo pravdi. Osim toga, upozorila je na već spomenutu nepravdu i čekanje 27 godina na donošenje zakona.

Za svoje anđele, bijele je ruže danas položio i Brođanin Josip Stanić, možda najveći hrvatski civilni ratni stradalnik koji je u jednom danu ostao bez djece, kćeri Andrijane te sinova Dalibora i Marinka, trudne supruge Željke i majke Kate.

Kako su ti ljudi, danas s bijelim ružama u rukama, suzama u očima i tugom u srcu, uspjeli preživjeti tolike gubitke - to ne može znati nitko osim njih samih.