SLAVONSKI BROD - Tijekom kolovoza i rujna 1992. godine, na području Slavonskog Broda, stradala su osamnaestorica pripadnika 105. bjelovarske brigade. Njima u čast, Grad Slavonski Brod, uz rijeku Savu i most koji vodi na drugu stranu, dignuo je spomenik koji gleda prema granici koju su ti, mahom mladi ljudi, branili svim srcem.

Kao i ranijih godina, ovaj dan prisjećanja poslužio je i kao prilika za susret Bjelovarčana i Brođana te predstavnika dvaju gradova i dviju županija u Slavonskom Brodu, mjestu brojnih stradavanja.

- Osjećaj boli i tuge koji je i nakon 29 godina još uvijek u nama, nažalost, dio je cijene naše krvave borbe za pravdu hrvatskog naroda, njegovu samostalnost i opstojnost. To je cijena koju ćemo još dugo plaćati. Molim vas, uvijek se odnosimo s divljenjem i poštovanjem prema svim žrtvama Domovinskog rata. Klanjajmo im se s ponosom i poštovanjem, uputimo im veliko „Hvala!". Ne dopustimo da padnu u zaborav. - kazao je u emotivnom govoru pred spomenikom zamjenik zapovjednika 105. brigade, Mirko Antolić.

I nakon gotovo tri desetljeća, sjećanja su i dalje svježa. Obilježili su ti dani mnoge mladosti i zauvijek promijenili tijek života mnogima bez kojih Hrvatske danas ne bi niti bilo.

- U Ratu sam, uz ostala bojišta, prošao i kroz Slavonski Brod. Puno smo puta prelazili preko (op.a. u Bosanski Brod). Imao sam tu sreću da sam se vratio, no mnogi dečki nisu bili toliko sretni. Slavonski Brod ima i druge crne rekorde. Izgubio je 28-ero djece u Domovinskom ratu. Te crne vijesti i jesu razlog zbog kojih smo dolazili na ovo područje. Na ovakve dane smo ponosni, ali i tužni. Obiteljima je najteže. Ima li išta teže nego zakopati dijete, oca, majku, supružnika,... Rat je najveća tragedija. Nikad se ne ponovila. Nadam se da smo s ovim ratom završili i da nikad više u budućnosti nećemo ratovati. Uspomene, kakve god da jesu, uvijek će povezivati dva grada, Bjelovar i Slavonski Brod. Ti nesretni dani su povezali i cijelu domovinu. Svi smo bili kao jedno. Svi smo zajedno plakali, mučili se, smrzavali, kuhali, borili. Bili su to mladi ljudi koji su preko noći odrasli. Danas fali ta povezanost među ljudima. Ništa ne može bolje povezati ljude od nesreće. - kazao je Igor Crnomarić, predsjednik Odbora za hrvatske branitelje i članove njihove obitelji Grada Bjelovara.

Mnoge majke koje su tih godina izgubile sinove, žive su i danas. A njihove oči i dalje pokazuju jednaku tugu i žal za izgubljenim djetetom.

- Dok smo mi živi, uvijek ćemo se otići pokloniti i pomoliti gdje god su pali naši sinovi. Osjećaji su i dalje isti, to se ne može promijeniti. Sjećamo se svake žrtve, svakog branitelja, naše djece,... - kazala je Nada Hegedić, predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Bjelovarsko-bilogorske županije i majka branitelja poginulog u Bljesku.

Emotivnim govorom skupu se obratio i slavonskobrodski gradonačelnik koji se složio sa svojim suborcem da je tih dana ljude povezivalo nešto veće čega danas, nažalost, nema.

- Na ovom su spomeniku ispisana imena osamnaestorice momaka koji su tih ratnih godina, tog krvavog ljeta, možda i po prvi put došli u Slavonski Brod. Nažalost, ovdje su i ostali. Na nama ostaje da ih se trajno sjećamo. Možda smo danas izgubili nešto što smo tada imali. To je velika ljubav i zajedništvo. Nismo pitali odakle je tko došao. Ginuli su Bjelovarčani u Brodu i Posavini, a ginuli su i Brođani po svim drugim ratištima. No, bili smo jedinstveni i krasila nas je velika ljubav prema domovini. Najmanje što možemo je pomoliti se, zapaliti svijeću i donijeti cvijet za najveću žrtvu tih mladih ljudi za domovinu. Oni su nas zadužili i nikad im za to ne možemo vratiti. - poručio je gradonačelnik Slavonskog Broda, Mirko Duspara.

Predstavnici dviju županija također su uputili riječi utjehe, ali i nade da ćemo znati čuvati ono što su izborili svi branitelji tijekom Domovinskog rata.

- Previše je majki zaplakalo u Domovinskom ratu i to je tuga koju nikad nitko ne može odagnati. No, ponosni smo što je uistinu malo toliko hrabrih i plemenitih ljudi koji bi svoj život dali i ugradili u temelje slobodne domovine. Sretni smo što naša djeca žive u slobodi, što na ulicama možemo čuti njihov smijeh. Poruka je da one koji su nam to omogućili ne smijemo zaboraviti. Zato ćemo ovdje biti svake godine. - kazao je brodskoposavski župan, Danijel Marušić.

- 105. brigada na brodskoposavskom je bojištu boravila u dva navrata, od 15. kolovoza do 1. rujna te od 15. do 29 rujna 1992. godine. Danas se prisjećamo onih koji su živote izgubili tih ratnih mjeseci, braneći hrvatsku granicu na Savi. S jedne strane s tugom, a s druge s velikom zahvalnošću i ponosom, danas izgovaramo njihova imena. 105. brigada bila je jedna od postrojbi s najvećim brojem pripadnika koji su sudjelovali u ratnim događanjima, na bojištima od istočne Slavonije do Dubrovnika, a kroz nju je prošlo gotovo deset tisuća pripadnika. Na ratnom putu živote su izgubila 92 branitelja, a 350 ih je ranjeno. 105. brigada uvijek će biti ponos Bjelovarsko-bilogorske županije. - kazala je Tanja Novotny Golubić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije, Marka Marušića.

Godine prolaze, a svaki je od mjeseci u godini prilika za neka sjećanja vezana za Domovinski rat. Nakon tri desetljeća, emocije su i dalje snažne i nerijetko se mnogi i dalje pitaju je li tolika žrtva bila prevelika. Samostalna država za koju su ginuli branitelji, to im može vratiti tek djelomično i to tako da iz godine u godinu bude sve bolja, snažnija, ljepša,... te da zaključak ne može biti drugačiji nego - vrijedilo je.

Na području Slavonskog Broda u Domovinskom su ratu, tijekom kolovoza i rujna 1992. godine, stradali sljedeći pripadnici 105. bjelovarske brigade:
Adnan Avdić
Tomo Bertinovec
Željko Kolić
Ivan Mesarek
Mato Peroković
Darko Dubravec
Lado Legčević
Franjo Močnik
Miodrag Variček
Ivan Barčan
Marijan Blažeković
Željko Burlić
Branko Muratović
Zdravko Pankas
Željko Šteković
Marijan Vugrić
Božo Kučan
Milan Ledinski