2010
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Kolikogod svaki treći svibnja bio težak za Slavonski Brod, dan je to koji taj grad nikad neće i ne smije zaboraviti. Trideset i prva obljetnica stradanja tijekom Domovinskog rata, održana je i danas uz poruku „Sjetimo ih se s ponosom i tugom!“. Uistinu, tko god je danas bio ispred spomenika „Djevojčica“, postavljenog u slavonskobrodskom naselju Plavo polje, za djecu poginulu u Domovinskom ratu, osjetio je upravo to dvoje... uz neizostavan i poseban osjećaj zajedništva, pijeteta, zahvalnosti,...
- Danas je 3. svibnja 2023. godine. Taj dan 1992. godine bio je najužasniji dan u našem gradu. Tog dana gorjeli su nebo i zemlja. To je dan kada je ubijeno sedmero djece predškolske dobi. Taj dan ubijeno je 16 civila. U jednoj kući na Jelasu poginulo je petero djece i dvoje odraslih. Isto popodne poginuo je jedan brat. a drugi je teško ranjen i kasnije je preminuo od posljedica ranjavanja. Krajem mjeseca, 27. svibnja, pala je granata pokraj igrališta na Plavom polju i ponovno je ubijeno troje djece. Ostali su ranjeni. 30. svibnja od gelera je poginula djevojčica Vedrana na Slavoniji II, 24. lipnja od rakete luna na Jelasu su poginula dvojica dječaka. I tako svaki dan do broja 28. Cijeli jedan razred. - kazala je Julijana Rosandić, predsjednica Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Brodsko-posavske županije, dodavši kako je njezina obitelj preživjela napad u kojemu su svi ozlijeđeni, ali kako su „za stolom ostali svi, dok drugima za stolom zauvijek netko fali“.
Upravo s onima u čijim je domovima ostalo prazno mjesto za stolom, posebno je potresno i teško svake godine razgovarati. No, osjećaj kopanja po tuđim prebolnim ranama, uvijek zamijeni želja roditelja da se spominjanjem sjete svoje prekrasne djece.
- Stradala je na kućnom pragu. Ubila ju je prva granata koja je pala u naše naselje - „Matije Ivanića“. Kod nas su boravili ljudi s Jelasa, svi smo govorili „Prijeđemo Glogovicu i na sigurnom smo.“ No, taj dan nije bilo tako. Ja sam bila pokraj nje. Ona je bila viša od mene. Nisam je mogla zaštititi svojim tijelom jer su mi granate prelazile preko prsa. Krenule smo u kuću. Pošla sam za njom. Vidjela sam je kako leži dolje. To je strašno. Teško je živjeti s tim 31 godinu. Vidim sličnu djevojku i slomim se... Pogotovo je teško mom sinu kojemu neizmjerno nedostaje sestra. Devet godina iza toga, umro je i moj suprug. Razbolio se. - kazala je susprežući suze Ljubica Emanović, majka poginule 18-godišnjakinje.
Uspomene ratnika možda su hladnije i grublje, ali nisu ništa manje potresne. Kod nekih od njih i dalje prevladava gorčina jer za evidentan zločin nitko nije odgovarao puna tri desetljeća. A itekako je trebao.
- Šest MIG-ova koji su srušeni nad mostom 2. svibnja letjeli su maksimalno na 500 metara visine. A kad su 3. svibnja bombardirali grad, činili su to sa šest tisuća metara. Znači, avionske bombe koje su posjedovali izuzetno su netočne. Kad gađaju točkasti cilj poput mosta na Savi, njihova je greška od 500 do tisuću metara. Onaj tko je to zapovjedio, odgovoran je jer dobro zna koliko s te visine 'fula' avionska bomba. Nakon 31 godine zna se tko su bili piloti i tko je zapovjedio napad. Laik može sastaviti tu optužbu. Lako je dokazati da je cilj bilo ubijanje civila. No, vrijeme prolazi i većina će umrijeti dok ih stigne pravda. - kazao je Branko Cindrić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Brodsko - posavske županije
Komemoraciju u Slavonskom Brodu nikad ne propuste i ne zaborave ni političari niti dužnosnici - kako lokalni, tako i državni.
- Bilo je to strašno. Nije bilo kao u filmovima. Pogledajte 'Djevojčicu' kako drži ruke. I mi odrasli bojali smo se tih dana kad su vrlo zli ljudi odlučili da bi najbolje bilo da nas nema, da nas otjeraju iz naših kuća, razbiju naše obitelji,... Nisu uspjeli radi naših ljudi koji su rekli „Ne može to tako!“. - kazao je Špiro Janović, državni tajnik Ministarstva hrvatskih branitelja, obraćajući se okupljenoj djeci.
- Ovo je jedan od najtužnijih dana kad čovjek nema što ni reći jer uvijek kažu kako tišina najjače odjekuje. Šesnaestero poginulih, od čega sedmero djece,... to je nešto neopisivo, čovjek ostaje nijem na toliku žrtvu. Teško je što nitko za to nije odgovarao, no ja vjerujem da je pravda spora, ali i da svakoga dostigne. - kazao je brodsko-posavski župan, Danijel Marušić.
Čitav razred djece iz Osnovne škole „Vladimir Nazor“ prisustvovao je današnjem obilježavanju i zapalio lampione za svoje vršnjake kojima je djetinjstvo prekinuto na najbrutalniji način. Jedan pogled na njih dovoljan je da zaključimo - ne ponovilo se nikad više.