Berthold Konrad Hermann Albert Speer stariji, bio je jedan od preživjelih nacističkih oligarha, "glavni arhitekt" Trećeg Reicha. Nakon uhićenja suđeno mu je na Nürnberškom procesu. Pokajao se za svoja djela. U zatvoru Spandau, tadašnjeg Zapadnog Belina, proveo je dvadeset godina. Pušten je 1966. godine. Ni država, ni narod, ni Crkva - nisu mu organizirali doček.

Dario Kordić, bio je jedan od vodećih uniformiranih zapovjednika-političara bosansko-hercegovačkih Hrvata od 1992. do 1995. godine. Zbog ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim narodom, Haški sud osudio ga je na 25 godina zatvora. Po izlasku iz zatvora, Kordića su, uz pjesmu i pozdrav 'za dom spremni', dočekali više stotina ljudi - privatno i katolički biskup - službeno.

Jesu li Speer i Kordić, osobno, počinili kakav zločin, za društvenu verifikaciju njihovih uloga u ratu, bezmalo, potpuno je irelevantno. Sudovi za ratne zločine osudili su ih kao (su)odgovorne za zločine koje su počinili sustavi u kojima su oni zauzimali dominantnu ulogu.

Budući da hrvatski narod ima i lidere s oslobađajućom presudom Haškog suda (na primjer Antu Gotovinu), svaki Hrvat ima mogućnost, kao i dosad, zauzeti stav - koja djela baštiniti kao (i) svoju političku prošlost: narodno-oslobodilačku borbu u Drugom svjetskom ratu sa "sedam ofenziva" i nacionalno-oslobodilačku borbu u Domovinskom ratu sa "Bljeskom" i "Olujom" - uz sve devijacije, s jedne strane, ili Jasenovac i Ahmiće kao posljedice ideološko-političke platforme, onih s 'druge strane'.

Međunarodno verificirani Tito..., Tuđman..., Gotovina..., Kuharić..., iako malo nategnuto, načelno, nalaze se s jedne strane političke, vojne, kulturne, vjerske... (civilizacijske) fronte, a Pavelić..., Boban..., Kordić..., Košić... s druge strane.

"Birajte, od volje vam k'o Turčinu post", rekli bi stari Hercegovci, a indexov tekst s prilozima, u nastavku, donosimo kao dio dokumentarne građe koja, nekima, može poslužiti za lakše donošenje odluke. Naime, mi ne pripadamo 'šutljivoj većini' koja, zbog osobnog komoditeta, odmahuje rukom. (SBplus)

RATNI ZLOČINAC Dario Kordić danas je sletio u Zagreb. S krunicom oko vrata. Na Plesu su ga osim obitelji dočekali Ivić Pašalić, bračni par Šeparović, Zdravko Tomac, Ljubo Ćesić Rojs, ali i predstavnici Katoličke crkve, svećenici i časne sestre, te je sisački biskup Vlado Košić u jednom trenutku poveo kratku molitvu. Prema najavama u zagrebačkoj katedrali danas u 19 sati trebala se održati i misa zahvalnica na izričitu želju ratnog zločinca Darija Kordića.

A koga to veliča katolička crkva?

Dario Kordić bio je potpredsjednik i član predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).

Gdje su posmrtni ostaci?

Dario Kordić, između ostalog, odgovoran je i proglašen krivim za ratni zločin u selu Ahmići gdje su pripadnici HVO-a su 16. travnja 1993. godine, izvršili ratni zločin protiv čovječnosti. Bio je to najveći pokolj u sukobu Bošnjaka i Hrvata. 

U petak, 16. travnja, u 5:30 ujutro, HVO je istodobno napao naselja Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Hrvatski stanovnici tih sela su pravovremeno upozoreni o napadu, a neki su čak i sudjelovali u njemu. Hrvatske žene i djeca su evakuirani dan prije borbi. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane. Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18. Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 81-godišnja žena.

Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja "16. april" iz Ahmića preko Indexa je danas uputio apel Kordiću i ostalima da "budu ljudi" i da kažu gdje su posmrtni ostaci još 30-ak nestalih osoba. "Nikada to nisu rekli. Makar to. Kordiću neka ne pada na pamet doći u Ahmiće i pokloniti se žrtava. Neka zaobilazi Ahmiće. Neka ne dolazi nikada ni on ni njegovo lažno suosjećanje. Svi ovih godina mogao je makar reći, otkriti gdje se nalazi ostatak posmrtnih ostataka. Predložiti neku lokaciju gdje misli da su kosti naših najmilijih. Nikada to nije napravio. Nema tu iskrenog pokajanja", kazao nam je Kermo. 

Zločin protiv čovječnosti 

Donosimo detalje optužnice protiv Kordića koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, kršenja ratnog prava i običaja i teških povreda Ženevskih konvencija počinjenih protiv bošnjačkih civila u Lašvanskoj dolini 1993. godine. 

Kordić je 2001. nepravomoćno osuđen na 25 godina, a kaznu mu je pravomoćno potvrdilo žalbeno vijeće ICTY-ja 2004. godine navevši da je Kordić "kao visoki regionalni političar planirao i poticao zločine počinjene u Ahmićima 16. travnja 1993. i s njima povezanim zaseocima Šantići, Pirići i Nadioci" čiji je cilj bilo "etničko čišćenje tog područja", te mu potvrdilo kaznenu odgovornost za ta djela po svim osnovama. Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je i da se "Kordićeva uključenost u kampanju progona" odnosi i na zločine počinjene u općini Kiseljaku te na odgovornost za protupravno zatvaranje civila u zatočeničkim centrima na području Viteza i Kiseljaka.

Iz optužnice

Dario Kordić je na temelju svojih raznih funkcija, položaja i ovlasti, svojih veza s ključnim osobama iz hrvatskog vodstva i vodstva bosanskih Hrvata, te svoje političke i vojne moći u HZ H-B/HR H-B, ostvarivao vlast, utjecaj i kontrolu nad političkim i vojnim ciljevima i djelatnostima HDZ-BiH, HZ H-B, HR H-B i HVO-a. Dario Kordić je u raznim prilikama i na razne načine pokazivao vlast, utjecaj, ovlasti i kontrolu, na primjer donošenjem političkih i strateških odluka, pregovaranjem u ime HVO-a o prekidu vatre, izdavanjem naredaba koje su izravno ili neizravno bile vojne prirode ili značenja, predstavljajući se kao pukovnik HVO-a, dopredsjednik ili viši dužnosnik HVO-a, nošenjem vojne odjeće, postojanjem prostorije za vojne operacije u njegovu uredu u zgradi PTT-a u Busovači, opozivanjem sporazuma o prekidu vatre kad mu uvjeti nisu odgovarali, imenovanjem osoba na razne funkcije, poslove i položaje te njihovim smjenjivanjem, izdavanjem naloga za uhićenje ili oslobađanje utjecajnih Muslimana koje je HVO lišio slobode, odobravanjem putovanja i slobode kretanja kroz razna područja pod nadzorom HVO-a, ishođivanjem povrata ukradenih ili zaplijenjenih vozila i imovine, i pregovaranjem o prolazu humanitarnih konvoja i vozila Ujedinjenih naroda kroz razne kontrolne točke.

Za svaku optužbu u ovoj optužnici, Dario Kordić, osim što je osobno odgovoran, znao je ili je imao razloga znati, te je to bilo predvidljivo, da će njemu podređene osobe počiniti ili su počinile razne zločine, progone i protuzakonita djela, a nije poduzeo potrebne i razumne mjere kako bi spriječio takve zločine, progone i djela ili kaznio njihove počinitelje. 

Na svojim raznim visokim funkcijama, kao i kroz ovlasti i utjecaj koje je imao, Dario Kordić igrao je središnju ulogu u razvoju, utvrđivanju i provođenju politike, ciljeva i strategija HDZ-BiH, HZ H-B, HR H-B i HVO-a. Zajedno s drugima, on je pokrenuo, planirao, poticao, pripremao, naređivao, počinio i pomagao i na drugi način podupirao političko-vojnu kampanju proganjanja i teroriziranja bosanskih Muslimana, koja je obuhvaćala ili imala za posljedicu izvršenje teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Dario Kordić bio je presudna i važna osoba te sastavni dio cijele te kampanje i imao je vlast, ovlasti i odgovornost voditi, kontrolirati i oblikovati njezinu politiku i provođenje, te spriječiti, ograničiti ili kazniti zločine, prekršaje ili povrede koje su se dogodile ili su počinjene u okviru kampanje. On je javno promicao ciljeve kampanje te je ohrabrivao i poticao međunacionalnu mržnju, razdor i nepovjerenje koji su služili njezinim ciljevima.

Dario Kordić je znao ili je imao razloga znati da će razni podređeni i njihovi pomagači progoniti i ugnjetavati bosanske Muslimane, ili da su to već činili, a nije poduzeo potrebne i razumne mjere kako bi spriječio takva djela ili kaznio počinitelje. 

Otprilike od studenog 1991. do ožujka 1994., Dario Kordić, zajedno s raznim članovima HDZ-BiH, HZ H-B/HR H-B i HVO-a i njihovim vođama, oružanim snagama i agentima, prouzročio je, planirao, poticao, naređivao ili počinio, ili pomagao i na drugi način podupirao planiranje, pripremu ili izvršenje zločina protiv čovječnosti, odnosno rasprostranjenih ili sustavnih progona civila bosanskih Muslimana na političkoj, rasnoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, po cijeloj HZ H-B/HR H-B i općini Zenica, na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Ta kampanja rasprostranjenih ili sustavnih progona počinjena je, izvršena i provedena na sljedeće načine:
    (a) napadima na gradove, gradiće i sela nastanjena civilima bosanskim Muslimanima;
    (b) ubijanjem i nanošenjem teških ozljeda ili šteta civilima bosanskim Muslimanima, uključujući žene, djecu, starije i nemoćne osobe, za vrijeme i nakon tih napada;
    (c) ohrabrivanjem, poticanjem i promicanjem mržnje, nepovjerenja i razdora na političkoj, rasnoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, putem propagande, govora i na drugi način;
    (d) izdvajanjem, lišavanjem slobode i zatvaranjem bosanskih Muslimana na političkoj, rasnoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi;
    (e) otpuštanjem i smjenjivanjem bosanskih Muslimana s državnih, općinskih i drugih položaja;
    (f) prisiljavanjem, zastrašivanjem, teroriziranjem i prisilnim preseljavanjem civila bosanskih Muslimana iz njihovih domova i sela;
    (g) fizičkim i psihičkim zlostavljanjem, nečovječnim djelima, nečovječnim postupanjem, prisilnim radom i uskraćivanjem stvari osnovnih za život, kao što su primjerena hrana, voda, smještaj i odjeća, bosanskih Muslimana koji su lišeni slobode ili zatvoreni;
    (h) korištenjem bosanskih Muslimana koji su bili lišeni slobode ili zatvoreni za kopanje rovova;
    (i) korištenjem bosanskih Muslimana koji su bili lišeni slobode ili zatvoreni za taoce i živi zid;
    (j) bezobzirnim i opsežnim razaranjem i/ili pljačkanjem nastambi, zgrada, poslovnih objekata, osobne imovine i stoke civila bosanskih Muslimana; i
    (k) razaranjem i namjernim nanošenjem štete muslimanskim vjerskim i obrazovnim institucijama.

Ovo su Ahmići 2007. godine