SLAVONSKI BROD - Iako mnogi, poput bivšeg predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Zorana Milanovića, smatraju kako su Hrvatsku branili oni s „manje škole i iz siromašnijih obitelji, dok su elita i bogati ostali u uredima i na sveučilištima", novi podatci koje donosi dnevno.hr, pokazuju kako hrvatski branitelji nisu imali niže obrazovanje u odnosu na opću populaciju.

Naime, od 419.922 hrvatska branitelja koji su se izjasnili u posljednjem Popisu stanovništva, višu i visoku stručnu spremu imalo je njih 14,5 posto dok je taj postotak u općoj populaciji veći tek za 2,9.

Srednjoškolsko obrazovanje ima ili je imalo 67,5 posto hrvatskih branitelja, što je za 16,7 posto više u odnosu na cjelokupnu populaciju. Samo osnovnu školu imalo je 15,8 posto hrvatskih branitelja, dok je na razini države taj postotak čak 19,8. Bez završene osnovne škole bilo je tek 2,1 posto hrvatskih branitelja, a u općoj populaciji osoba bez ikakvog formalnog obrazovanja ima čak 11,8 posto.

Prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja danas je najveći dio hrvatskih branitelja u najboljoj i najproduktivnijoj životnoj dobi od 45 do 55 godina života.

S obzirom na sve navedeno, mnogi se pitaju gdje su ti sposobni, obrazovani branitelji u naponu snage te zašto upravo oni nisu na vodećim pozicijama, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru.

- Tko je eutanazirao hrvatske branitelje od bavljenja javnim poslovima u interesu Republike Hrvatske? Zašto su ti sposobni hrvatski sinovi dopustili da ih se eutanazira? Hoće li hrvatski branitelji smoći hrabrosti, probuditi se i otvoriti oči, riješiti se eutanazije u koju su ih smjestile elite i bogati koji su za vrijeme Domovinskog rata ostali u uredima i na sveučilištima, ili će trajno ostati eutanazirani od sudjelovanja u političkom, gospodarskom i svakom drugom obliku društvenog angažmana. - upitao je Tomislav Čolak, predsjednik šibensko-kninske podružnice Udruge Prvi hrvatski redarstvenik, želeći saznati gdje su branitelji-intelektualci.

Činjenica je kako su prijevremenim mirovinama ušutkani mnogi branitelji i stavljeni na stranu gdje nikomu neće smetati. Nezaposleni u godinama koje su im profesionalno trebale biti najaktivnije i najuspješnije, mnogi od njih zatvorili su se u sebe, a svjedoci smo kako u Brodsko-posavskoj županiji gotovo ne prođe mjesec da branitelji na vječni počinak ne isprate nekog od svojih suboraca i hrvatskih vitezova. Možda bi mnogi od njih imali razlog više za živjeti da su imali posao dostojan čovjeka te da su smjeli i mogli utjecati da država ide u boljem smjeru, umjesto da su prepušteni teškim ratnim sjećanjima.