DRUŠTVENE mreže već su nekoliko godina žarište brojnih bitki (ne)anonimnih autora. Članak 39. Ustava Republike Hrvatske zabranjuje i predviđa kažnjivost svakog pozivanja ili poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. No, njega se najčešće u virtulnom svijetu apsolutno ignorira.

Europski sud za ljudska prava proširio je, stoga, platformu odgovornosti kada je riječ o političarima koji koriste društvene mreže u političke i izborne svrhe te utvrdio njihovu odgovornost zbog govora mržnje objavljenog od strane trećih osoba. Drugim riječima, mada sami nisu autori tih komentara, političari za njih mogu odgovarati ako ih ostave na svom „zidu“/profilu.

Ivana Đuras, viša ustavnosudska savjetnica za IUS INFO iznosi primjer kažnjavanja lokalnog vijećnika koji tijekom izborne kampanje nije sa „zida“ svojeg profila društvene mreže izbrisao islamofobne komentare trećih osoba, što je tako bilo vidljivo javnosti tijekom političke kampanje. Zbog navedenog propusta podnositelj zahtjeva osuđen je u domaćem sudskom postupku koji je pokrenula politička suparnica vijećnika, a koja se osobno našla pogođenom spornim komentarima. Uz navedenog lokalnog vijećnika, osuđena su i dvojica autora komentara u svojstvu supočinitelja.

Važno je, pritom, napomenuti da se tužiteljica suprotstavila prepiskom na toj društvenoj mreži jednom od autora spornog komentara koji je potom svoj komentar obrisao i o tome odmah izvijestio podnositelja zahtjeva. No, podnositelj zahtjeva nije obrisao preostale sporne komentare, već je na „zidu“ svojega profila na društvenoj mreži upozorio korisnike da budu pažljivi sa sadržajem objava i komentara.

U konkretnom slučaju novčana kazna od 3.000 eura nije imala negativnih posljedica za podnositeljevu političku karijeru niti kakav negativan učinak na ostvarivanje njegove slobode izražavanja.

Ipak, ovime se i pred saborske zastupnike, gradonačelnike, župane,… stavljaju veći zahtjevi jer oni imaju i veća prava i dužnosti koja dolaze s takvim statusom, sukladno načelima koja važe za ta prava, na što se domaći sudovi mogu učinkovito pozvati, u skladu s postojećom sudskom praksom.