JOŠ od prvog čovjeka na ovome svijetu glavni organ za govor i komunikaciju među ljudima bio je jezik. I oni koji nisu znali čitati i pisati jezik su koristili za govor i komunikaciju isto kao i oni koji su čitali i pisali. Ali kao da su ta vremena nekad davno bila. Nekada davno izgovorena riječ je bila sve. Nigdje nisu bile zapisivane, ali su imale većI značaj nego današnje nečije studije i tomovi napisanih knjiga.

Moderni čovjek ne bi bio moderni kada ne bi osmislio nešto i suvremeno. Pored ostalog, osmislio je nova komunikacijska sredstva i društvene mreže. Tako, danas možemo kazati kako se komunikacija u većini slučajeva prebacila s jezika na prste. Svjedočimo kako danas prsti većine ljudi govori više nego njihovi jezici.

Ova velika revolucija u komunikaciji promijenila je komunikacijske procese i oblike komunikacije.

Ne tako davno, svojim najmilijima pisali smo pisma koja su putovala i po nekoliko tjedana. Kada bi htjeli nekoga čuti, odlazili bi na telefonske govornice i u dogovorenom terminu razmijenili samo nekoliko riječi.

Danas ne postoje komunikacijske granice ili barijere. U jednoj sekundi danas možemo čuti onoga koga želimo, pa čak i vidjeti.

Pojavom suvremenih komunikacijskih alata dešavaju se i neke čudne relacije. Prijateljstvo je dobilo neke nove i čudne dimenzije. Prijateljstvo više nije susret i druženje licem u lice, već se to ostvaruje putem monitora ili pametnog telefona. Čovjek je u svojoj mračnoj sobi potpuno sam, a kaže da ima preko tisuću „prijatelja“ ili pratitelja.

I kada se desi da „padnu“ društvene mreže, ljudi bivaju u očaju. Značajan broj mladih ljudi tada bude zbunjen i ne znaju što se događa. Njihova redovna svakodnevna doza bila je uskraćena. Ne zaboravimo da svaka ovisnost teži progresu.

Mi još ne znamo što su to društvene mreže i kuda one sve vode. Rješenje ove zagonetke sigurno će dati bliska budućnost.

Iako ne znamo što su to društvene mreže, jedno sigurno znamo - poprilično smo se nasukali i „navukli“ na opijum novih komunikacijskih sredstava. Nemamo načina, ali ni odgovora kako se skinuti s te „igle.“

Društvene mreže su duboko more s olujnim valovima gdje ponekad i najsposobniji plivači gube svoj moral. U ovo duboko more ne upada samo mladi čovjek, puno se tu nađe i sijedih glava.

Kako se spasiti dubokog mora i olujnih valova? Jedna od najvrjednijih životinja, pčela, nudi nam odgovor - spusti se samo na ono što je čisto i korisno, nemoj biti kao muha koja leti na prljavo i prenosi razne bolesti.

Jedno je sigurno, društvene mreže nisu napravljene kako bi mi na njima „ubijali“ vrijeme. One su napravljene da se koriste. Ali danas, društvene mreže više koriste nas nego mi njih. Ne znamo kako se skinuti sa „šprice“ i „igle.“

Provodeći beskorisno vrijeme na društvenim mrežama, raspravljajući o nebitnim stvarima, praćenju nekvalitetne medijske sadržaje, čovjek stječe osjećaj potištenosti, bezvoljnosti i tjeskobe u grudima. A osjećaj sreće, zadovoljstva i širine u prsima dolazi kada učinimo nešto korisno i dobro.