MALO je onih koji se još sjećaju bijelog snijega u prostranim ravnicama Slavonije, a u bijelom snijegu tragova divljih životinja čagljeva, lisica, srna. Nije to bilo tako davno.

A danas kada nam dođe zima nemamo ni snijega, niti možemo više vidjeti divlje životinje u njihovim staništima. Ako i vidimo to je rijetkost.

Divlje životinje ne viđamo često, posebno djeca. Oni ih obično vide samo kada posjete zoološki vrt. Rijetkost je da ih vide i na malim ekranima, jer takvo što njih uopće više ne zanima.

Međutim, u posljednje vrijeme česta je pojava da nam divlje životinje dolaze u predgrađa, pa čak i gradove. Nije to slučaj samo u Slavonskom Brodu, to se dešava u mnogim gradovima u Europi, ali i svijetu. Takvi prizori često izazivaju nelagodu ili strah kod stanovnika, često opravdano.

Tko je kriv za tako što? Često vidimo kako se prst upire u one najodgovornije. Obično se proziva lokalna vlast za nebrigu. A je li to tako?

Često sam, pišući članke, naglašavao kako se današnji čovjek u prirodi postavio tako superiorno i nadmoćno da je sve podredio sebi i kako smatra da je on vlasnik prirode. Kao nikada prije, danas čovjek nemilosrdno iskorištava prirodu na sve moguće načine i čini je sakatom i takvu je ostavlja pokoljenjima koja dolaze. A pokoljenja koja dolaze postaju još gora od svojih očeva i praočeva.

Svjetski fond za prirodu ističe kako su klimatski poremećaji poput poplava, obilnih kiša, suša ili šumskih požara, oštetili ili uništili staništa divljih životinja. Za klimatske poremećaje može biti sukrivac i čovjek, ali nekada i priroda pokaže svoju drugu stranu.

Ali u zadnjih nekoliko desetljeća, ljudska vrsta je najizravnije utjecala na životinjski svijet. Današnji čovjek kao vlasnik prirode sigurno neće utjecati pozitivno na životinjski svijet. Puno toga lošeg činio je i čini suvremeni čovjek, zagađuje okoliš, ubrzani industrijski razvoj često na štetu i ljudi i životinja, nekontrolirana izgradnja prometnica i brana, upotreba raznih pesticida, uništavanje životinjskih staništa. Možemo u nedogled nabrajati sve ono što čovjek čini kako bi profitirao.

Uništavanjem staništa ili protjerivanjem životinja iz njihovih „domova“, životinje gube ono osnovno. Gube svoj dom i hranu.

sve češćim uništavanjem životinjskih staništa na bilo koji način, životinje su često primorane ostvariti bliski kontakt s vlasnikom prirode - čovjekom. Te jadne životinje i ne znaju da se mogu naći u velikoj opasnosti, jer gospodar prirode želi samo za sebe ne mareći za druge. Čovjek zaboravlja da živi u jednom ekosustavu sa životinjama. I svaka velika promjena imat će za posljedicu u poremećaju života i ljudi i životinja.

Dok je čovjek živio suživot s prirodom i životinjama, dajući im njihova prava, životinje smo povezivali samo s netaknutom prirodom, daleko od urbanih gradskih kvartova ili prometnica.

Ali kada je osorni čovjek krenuo iskorištavati sve u prirodu kako bi sebi i svojim nagonima udovoljio i životinjama oteo netaknutu prirodu, životinje počinju dolaziti u gradove samo kako bi preživjele. Ipak su bolje od ljudi. Pojest će što nađu i otići. A čovjek, neće samo pojesti, već će i ponijeti, pa čak i opskrbiti i djecu, unučad i praunučad.

Nije čudo što nam gradovi polako počinju sličiti na zoološke vrtove. Divlje svinje, čagljevi, lisice u Slavonskom Brodu - samo je tek početak. Samo da ne postanemo veliki zoološki vrt.