ZAČEPI! Krmačo jedna! Marš u … Zadavit ću te! Kurvo! Ovo su samo neke od riječi koje roditelji svakodnevno slušaju od svoje djece. Sve je dobro dok samo završava na riječima. Ali riječi su često tek samo početak onoga što će se dogoditi.

Za ovakve i slične riječi isključivi krivci su sami roditelji. Oni ih odgajaju oni bi trebali znati kako vrijeme provode, s kim se druže, gdje izlaze.

Danas se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Povod za to je bio stravičan zločin 1999. godine u Zagrebu kada su sudnici ubijene tri žene a jedna teško ranjena. Obično tako bude, kada se nešto desi svi kukamo, jadikujemo. Prije toga, a i poslije skoro ništa ne poduzimamo. Uvedemo tako jedan dan kada se kao nešto obilježava, pojedine udruge izvedu nekakav performans. I svake godine slično se ponovi. Netko nešto kaže jer je red da kaže, osudi. Da je sve to nedovoljno pokazuje podatak da je u Lijepoj našoj svake godine nasilje u obitelji u porastu.

Možda nismo ni svjesni koliko je nasilje postalo dio naše svakodnevice. Verbalno, fizičko, nasilje u prometu i na ulicama, nasilje u obiteljima, školama, televiziji, društvenim mrežama, pa čak i u hramu demokracije - Saboru. Danas je pravo i pravda samo kod onoga koji zna udariti jači šamar.

Gdje god se okrenemo nasilje. Čak i u akademskim ne postoji više sajam duha. Debate se svode na razgovore emocijama, često završavaju s đonom. Znanost i obrazovanje trpe nasilje od raznih plagijata i površnosti. Kultura i umjetnost trpe nasilje komercijalnog. Sve se to tolerira, sve se dopušta. Netko to radi zato što ne zna drugačije jer je postavljen na neko mjesto igrom slučaja ili igrom partijske iskaznice, a netko zato što mu odgovara tako.

Zar je onda nešto čudno ako se netko opredijeli za nasilje? Izostanak pravilnog odgoja u obitelji, društvo gdje vlada zakon jačeg - idealne su podloge za nastanak nasilja.

Vremenom je čovjek svoje granice pogazio. Iz svoje obijesti, oholosti i pohlepe i samoobmane pogazili smo i mnoge svoje vrijednosti. Današnji čovjek se pogubio i luta u bespućima bez cilja. Sve dok današnji čovjek ne obnovi duhovni poredak u sebi, neće biti dana bez nasilja.

A prva i osnovna vrijednost kojoj se trebamo vratiti jeste obitelj. Obitelj je naše stanište. Obitelj je mjesto iz kojeg smo ponikli. Danas se mnogi zaklinju da je obitelj temelj svega. A danas kao nikad prije uništavamo i razaramo tu najljepšu zajednicu. I pitamo se opet - odakle nasilje? Nimalo ne čudi što je nasilje u obitelji postalo globalni problem. Bojimo se da će nasilje iz godine u godinu  sve više puniti stupce crne kronike. Imamo sve preduvjete za to. Imamo neodgojenu djecu i kada ih pustimo u svijet moralnih devijacija što će se desiti?

Naše uzmicanje nad nasiljem, zataškavanje i šutnja, samo će još više ohrabriti one čija su srca i ruke ogrezle u zlu.

Isto također, licemjerno je i beskorisno o zlu samo glasno govoriti, objavljivati kojekakve statuse i komentare. Na taj način se zlo sigurno ne suzbija. Na taj način ponekad se zlo može samo popularizirati i pokazati se moćnijim nego što jeste. Borba protiv zla počinje borbom sa samim sobom. Počinje skladom i harmonijom u obitelji. Ako tako radimo nećemo imati djecu koja će nam svaki dan govoriti: Začepi! Krmačo jedna! Marš u.. Zadavit ću te! Kurvo!