MOŽDA najveću ulogu u našim životima ima jedan od najmanjih ljudskih organa jezik. Čovjek svojim govorom može puno toga postići, ali s druge strane još više može i uništiti. Danas možemo naći ljude koji se zaklinju kao veliki vjernici, redovni su posjetitelji vjerskih objekata, ali sva ta njihova djela devalviraju zbog jezika njihovih. Ona osoba koja pazi na svoje postupke u životu, prije svake izgovorene riječi dobro će razmisliti na eventualne posljedice.

U jednoj božanskoj knjizi ovako su opisane lijepa i ružna riječ - lijepa riječ je kao lijepo drvo, korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu, ono plodove svoje daje u svako doba. A ružna riječ je kao ružno drvo, iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.

Pametan čovjek često se drži šutnje ili govori samo dobro. Onaj koji šuti nikad se neće pokajati za šutnju, za razliku od onih koji govore. A obično i kada uslijedi pokajanje za izgovorenu riječ je beskorisno. Bolje se kajati za ono što nismo kazali, nego se kajati za nešto što smo izgovorili. Sve dok ne izgovorimo riječi mi njima vladamo, a kada ih izgovorimo one vladaju nama.

U današnjem vremenu kada su poremećene vrijednosti i mjerila, riječ je izgubila svoju pravu vrijednost. Danas je riječ veoma rijetko istinita, lijepa i korisna. Danas je sve više prisutan lažni govor, neprovjereni govor, a najomiljeniji nam je govor rekla-kazala. I one riječi koje su lijepe, istinite, korisne, a malo ih je, ne mogu naći svoj pravi put.

Sve više čujemo i vidimo kako ljudi jedni drugima upućuju pogrdne ili ružne riječi, umjesto savjeta slušamo uvrede. A ogovaranja su poslastice. U kolektivima se ogovara, na kavama, susjede uz ritual ispijanja kave ogovaraju druge.

Osobe koje posjeduju moralne vrline neće nikad dozvoliti da im jezici budu brži od razuma.

Istinski ljudi imamu na umu da je čovjek biće društva. U ljudskom identitetu urođena je potreba za društvom. I prvi čovjek na ovome svijetu nije mogao živjeti sam bez društva. Od nastanka prvog čovjeka prošlo je vremena i vremena. Ljudi su se dijelili na rase, nacije, plemena. I danas se i dalje dijele. Da bi se ljudi koji su podijeljeni na razne rase, nacije, plemena upoznali potrebna je komunikacija. Cijeli naš život i na ovom ali na drugom svijetu obilježen je riječima ili govorom. Rađanjem, učenjem riječi, komunikacijom, pa čak i nakon odlaska s ovoga svijeta morat ćemo kazati i odgovarati za svoja (ne)djela. Stoga je riječ za čovjeka veoma bitna.

A mi danas tako olako prelazimo preko izgovorenih riječi, uopće ne razmišljajući o njezinom sadržaju ili težini. A za odgovornost izrečene riječi uopće i ne pomišljamo.

Čovjek je po svojoj naravi riznica dobra, zato ga i treba afirmirati kao vrijednost. S druge strane u svakom čovjeku se krije i zlo koje treba sprečavati i potiskivati. I uvijek će postojati borba između dobra i zla u svakom čovjeku. od te borbe u nama samim ovisit će kakav će biti i naš govor, odnosno riječi.

Ali današnji čovjek je sve manje svjestan što za njega znači jezik i što sve može njime postići. A još je manje svjestan odgovornosti za svaku izrečenu riječ.