ČITAJUĆI komentare na vijest da je u jednom naselju u Slavonskom Brodu zaustavljena isporuka električne energije mogli smo pročitati svakakve zaključke i poruke. Nemali je broj onakvih komentara koji sadrže mržnju prema pripadnicima određenog naroda. Očito, takvi ljudi sebe smatraju velikim, boljim, poštenijim. Očito smatraju kako je ovo mjesto i ovaj prostor predviđen samo za njih, bez onih drugih i drugačijih. Čovjek se uglavnom povezuje sa sebi sličnim ili istim ljudima, koji imaju slične ili iste sklonosti i interese.

Nasreću, još postoje ljudi koji se povezuju s drugim ljudima isključivo radi dobra. A zar i oni koji mrze druge i drugačije ne bi mogli postati dobri?

Oni koji ljudskosti imaju ne mrze drugog i drugačijeg, ne broje krvna zrnca. Ne dijele ljude prema boji kože, rasi, naciji, vjeri, spolu. Oni ovaj svijet gledaju kao ružičnjak s puno cvjetova različitih boja.

Oni koji ljudskosti imaju darežljivi su. Pomažu i onima koji su druge boje kože, rase, nacije ili vjere. Jer onaj koji je u nevolji nema boju kože, naciju ili vjeru. On je samo nevoljnik. I udjeljuju od onoga što i sami vole. Jer nije dobročinstvo u dijeljenju onoga što i sami ne volimo.

Jedna poučna priča kazuje nam kako je jedan čovjek imao veliko stado ovaca, ali je jako malo dijelio onima koji su u potrebi. I kada bi pomagao, pomogao bi s najslabijim ili bolesnim ovcama. Jedne noći sanjao je kako su na njega nasrnule ovce iz njegova stada, a da su ga one najslabije i bolesne branile. Kada se probudio, obećao je kako će najslabijim i bolesnim ovcama povećati društvo te je odlučio iz svog stada izdvajati za pomoć one ovce koje su mu najdraže.

Oni koji ljudskosti imaju ispunjavaju preuzeta obećanja, čuvaju rodbinske veze i poštuju ono što im je povjereno. Za njih je nebitno jesu li nešto obećali crncu, bijelcu, kršćaninu, muslimanu, Romu, Židovu. Oni obećanje gledaju kao nešto sveto i kao takvo će i izvršiti. Njima ne smeta ako imaju rođaka druge vjere, druge nacije. Oni to gledaju samo kao bogatstvo. I nikad i nikog neće iznevjeriti. Ne zato što su kršćani ili muslimani, crnci ili bijelci, već samo zato što su ljudi.

Oni koji ljudskosti imaju za svaki svoj postupak računa vode. Jer znaju da će za svako djelo nekada i negdje odgovarati. Znaju da na tom mjestu konačnog suda neće pomoći ni mito, niti korupcija. A to bi trebali znati i oni kojima je danas mito i korupcija jedno od životnih načela.

Oni žive i ovaj život, imaju svoju svrhu i ulogu ovdje na ovom prolaznom svijetu. Ali nikada neće zanemariti vječni život. Za njega se pripremaju, jer znaju da su svakim danom jedan korak bliže. Njima ne upravljaju strasti njihove i nagoni. U jednoj Božanskoj knjizi čitamo kako su oni koji se strastima i nagonima potčine kao stoka, pa i gori. Oni znaju da se ne smiju tako nisko spustiti.

Oni koji ljudskosti imaju ne govore ništa osim onoga što je dobro i korisno. Oni znaju da ne priliči druge ljude nazivati pogrdnim nadimcima, omalovažavati ih, izrugivati. Oni ne znaju za ružne riječi, psovke, laži. Takve riječi ne upućuju ni crncima, ni bijelcima, ni vjernicima, nevjernicima. Takvi ljudi vjeruju da je lijepa riječ kao čvrsto ukorijenjeno stablo koje neprekidno plodove daje.

Oni koji ljudskosti imaju skromni su i ponizni. Posebno su brižni prema siromašnima i siročadi. Svoju samilost uvijek iskazuju prema nevoljniku, ako nikako drugačije bar iskrenim i srdačnim osmijehom.

Uvijek je bilo stoke i bit će. Uvijek je bilo ljudi i bit će. Gdje pripadamo, sami biramo!