LJUDI danas žive baveći se uglavnom onim suvišnim i bespotrebnim. Današnji čovjek pao je pod utjecaj virtualne stvarnosti i konzumerizma. Ovo se može nazvati ozbiljnom bolešću modernog doba. Gotovo svi smo 'oboljeli' i svoje živote podredili nebitnim, bespotrebnim ili suvišnim stvarima, a ponekad i ljudima.

Došli smo u takvo stanje da je većinu nas, ono što je nebitno uzelo 'pod svoje'. Gdje god da smo - u svojim domovima, na ulici, u društvu, pa čak i u vjerskim objektima, a posebno na društvenim mrežama - prepuštamo se onome što nas se ne bi trebalo ticati.

Današnji čovjek prepusti se svojim srcem i razumom svim bespotrebnim stvarima, a i ljudima. Tek poneka nevolja, ali samo na trenutak, natjera čovjeka da se upita – tko sam, odakle sam, kamo idem?

Kako nam zvuče ove riječi – koračaš a kao da ne ideš, govoriš beskorisno, živiš, a kao da nisi živ? Koliko danas možemo prepoznati ovakvih ljudi? Gdje god pogledali, okrenuli se, vidjet ćemo ih. Na ulici, u društvu, na poslu, u vjerskim zajednicama.

Ako svojim životom ne ostavljam trag dobra iza sebe – beskoristan sam. Ako pričam i kazujem, a od tog govora koristi nema, beskoristan sam.

Čovjeka se treba ticati kako je uređena ulica u kojoj živi. Kakav je park ili zelena površina oko njegove zgrade ili kuće. On će i najmanju grančicu maknuti s puta kako ne bi smetala drugim prolaznicima. A ako čekaš da netko drugi očisti ili pokosi tvoje dvorište, da netko drugi makne s puta ono što ti smeta, onda budi siguran da si samo jedan od gomile živih mrtvaca. A danas je na pomolu nastajanje jednog novog trenda – klasa beskorisnih ljudi.

Možda je to najbolje opisao Yuval Noah Harari u svojoj knjizi Sapiens: Kratka povijest čovječanstva. On pokušava odgovoriti na pitanja vezana za homo sapiensa – kako, kada, zašto i dokle? Umjesto na ere, autor ljudsku povijest dijeli na četiri revolucije: kognitivnu, agrarnu, unifikacijsku i znanstvenu. Prve tri su stvorile i razvile homo sapiensa, a četvrta bi ga mogla ubiti. Ustvari, homo sapiens bi mogao počiniti kolektivno samoubojstvo u pokušaju da preraste u nešto više.

Razvojem umjetne inteligencije i robota, uz pomoć modernog čovjeka koji se bavi besmislicama, klasa beskorisnih ljudi postaje sve brojnija. Umjetna inteligencija i roboti koliko god olakšavali čovjeku, naučit će još novih generacija kako besmisleno živjeti. Za njih život neće imati smisao, svrhu, cilj,...

Čovjeka, pa makar ga i staromodnim nazvali, zanima kako žive ljudi oko njega, koje su im vrijednosti, prioriteti. Isti taj čovjek živi razmišljajući o međuljudskim odnosima. Čuva svoju riječ i nastoji ne biti uzrok narušavanja međuljudskih odnosa. A drugi besmisleno pričaju ne mareći za međuljudske odnose. Oni su beskorisni i za sebe i za zajednicu. Mrtvi su, a toga nisu ni svjesni. I odlično se uklapaju u klasu beskorisnih ljudi.

Nova klasa beskorisnih ljudi će one koji koračaju, žive i svjedoče uvjeravati da živi ovdje, da ima smisao, svrhu i cilj. Kazat će beskorisni ljudi kako je bitno živjeti trenutak. A taj trenutak treba ispuniti samo za sebe.

Ipak vjerujemo kako će prirodno stanje čovjeka na kraju pobijediti. Jer život ovdje nije prazan hod, nije besmislen i beskoristan koliko god nova klasa beskorisnih ljudi postajala brojnijom.