NASILJE, nered i prolijevanje krvi poznati su čovjeku od njegova postanka. Od Adamovih sinova, naših praroditelja, prvih ljudi na zemlji, nasilje, nepravda i rat ostali su prisutni u ljudskoj vrsti sve do danas. Nasilje, nepravda, rat, prolijevanje krvi su konstanta u razvoju i rastu čovječanstva. I to nikada neće prestati.

Vrijednost života je jedna od najzaštićenijih vrijednosti svakog čovjeka. Sve religije, sve svjetske konvencije, rezolucije, ustavi i propisi idu u istom smjeru kada je u pitanju ljudski život. Bilo koji postupak kojim se ugrožava nečiji život u suprotnosti je s religijskim učenjima, a isto tako i po svim konvencijama, rezolucijama ili ustavima. Dakle, život je svet. Svi nas tako uče, i svi su to jasno napisali u raznim dokumentima. Usprkos tome, svjedočimo kako nasilje iz godine u godinu, iz dana u dan, biva sve veće i sve brutalnije.

Generacije i generacije ljudi davale su sve od sebe za izgradnju civilizacija zasnovanih na dobru i razumijevanju života pod jednim nebeskim svodom. Njihova pravičnost, požrtvovnost i plemenitost doprinijeli su i doprinose mirnom životu milijardama ljudi. Jer oni su živjeli i žive znajući da im je dužnost suprotstaviti se zlu i teroru. Ali kada je čovjek duboko zakoračio u civilizacijsku stazu, kao da se tada počelo događati još veće zlo.

Ubijanje nedužnih ljudi u Auschwitzu, Jasenovcu, Vukovaru, Srebrenici. Ubijanje nedužne i nevine djece u Slavonskom Brodu, Sarajevu, Gazi. I sve se ovo događa kada je čovjek napravio civilizacijski iskorak. Mislili smo da su plemenski i drugi ratovi i ubojstva iza nas. Lekciju prošlosti nismo naučili. Još je u nama ostao onaj isti gen jednog Adamovog sina koji postade ubojica svoga brata. Taj gen nikako uništiti ili obuzdati.

Danas Adamova djeca žive u digitalnom dobu. Daleko su iskoračili od svog oca. Održavaju razne konferencije i savjetovanja, donose razne rezolucije, a sve kako bi navodno olakšali život ovdje svima nama. Čak pokušavaju i obuzdati umjetnu inteligenciju u strahu za svoju budućnost i budućnost kozmosa. A sami su je proizveli. Danas Adamovi sinovi proizvode genetski modificiranu hranu, putuju u svemir. Ali danas isti ti Adamovi sinovi brutalno ubijaju jedni druge.

Svima nama je mučno i teško gledati sve one slike ubojstva nedužnih ljudi u Auschwitzu, Jasenovcu, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Sarajevu, Gazi. Posebno je mučno i teško gledati ubijenu djecu. Mučno je gledati sve što se događa ljudskom biću – čovjeku, koji je po nečijoj odredbi drugačiji, druge vjere, nacije, boje kože. Mučno je i teško gledati sve ono što se događalo djeci Slavonskog Broda i Sarajeva. Niti jedno dijete nije moglo birati roditelje, mjesto rođenja, pripadnost naciji ili vjeri. Pa zašto su onda djeca Slavonskog Broda ili Sarajeva ubijana? Zašto danas ubijaju djecu Gaze?

Koliko je samo dječjih suza proliveno, koliko majčinih suza na obrazima osušeno? Koliko je samo roditeljske tuge nakupljeno zbog urušenog sustava vrijednosti?

Zar Mojsije sa Sinajske gore ne donese Božje zapovijedi, među kojima bi i ona – ne ubij! Ne vjerujem da je Mojsije rekao „ne ubij svog, a drugome radi što te volja“.

Zar Isus ne reče da volimo i ljubimo bližnjeg svoga kao samoga sebe? Ne vjerujem da je Isus pričao o tome kako ti se zove bližnji, koje je boje kože, vjeruje li ili ne.

Zar Muhamed ne prenese Božansku riječ da onaj tko ubije nedužno ljudsko biće, isto kao da je pobio cijeli svijet. I opet ne znam, postoji li ijedno dijete na ovome svijetu, a da nije nedužno?

I pitat će nas Bog, isti Bog za sve nas, kao što je isti i Mojsiju i Isusu i Muhamedu – zbog kojeg su grijeha ubijeni i Sabina i Ivan i Ali. Ubijeni su i danas ih ubijaju, a mnogi od nas šute.