VRIJEME u kome živimo i kroz koje svaki dan prolazimo puno je guste magle. Zato se i većina ljudi ponaša kao guske u magli. Ovo je vrijeme velikih smutnji. Neke moralne stvari danas se nazivaju zločinom, dok se nemoral i razvrat veličaju. Čak ih ponekad ne smijemo ni osuditi. Časni ljudi danas ne vrijede ništa, često zbog toga što su časni i pošteni gurnuti su na marginu ili uopće i ne postoje, osim biološki.

Danas je došlo takvo vrijeme da čak i onaj koji može nešto reći - on šuti. Šuti iz straha ili neznanja. Šuti iz straha jer na taj način sigurna je njegova fotelja. A oni koji šute iz neznanja svjesni su da da su na neko radno mjesto dovedeni i samim time ne znaju ni kazati kada nešto treba. Nikad nemaju svoj osobni stav. Koji su bolji? I jedni i drugi su najgori.

U čuvenom Mešinom romanu „Tvrđava“, glavni junak romana, Ahmet Šabo, dolazi Šehagi, koji predstavlja državu. Sutradan, Šabu pita prijatelj, kako je bilo? On kaže kako mu je sve rekao što treba reći, a prijatelj mu reče – nek' si mu sve kazao. Trenutak kasnije, Šabo kaže da se nije usudio ništa reći, na što mu prijatelj reče – nek' nisi.

Zar ovako nije i kod nas? Skoro svaki dan kod svih onih koji trebaju imati svoj stav i javno ga kazati. 

Vrijeme guste magle je idealno kada se istina miješa s lažima. Običan čovjek teško može razlučiti gdje završava istina, a počinje laž i obratno 

Na ovoj planeti nikad nije bilo više podlih i licemjernih ljudi. Jedno govorimo, a drugo radimo. Zar se djela mogu razlikovati od lijepih riječi, posebno onih koji obnašaju vlast? Često ćemo njih čuti i vidjeti kako im med iz usta izlazi, a njihovi postupci bilo u javnom ili privatnom životu su pogubni. Čovjek je biće koje uspostavlja red i ne smije nikada svoj položaj zloupotrijebiti ili narodom manipulirati. Koliko je samo kod nas ovakvih?

Smutnja i nered vladaju kada se zakidaju tuđa prava i imetak potkupljivanjem vlasti. Smutnja i nered su kada se jedni ohole i uzdižu nad drugima i time se tuđa prava narušavaju i ugrožavaju. Smutnja i nered su kada se drugi i drugačiji smatra bezvrijednim po bilo kojoj osnovi. 

Smutnja i nered su kada se zlo ne sprječava i ne sputava. Smutnja i nered su kada se dobro sprječava i sputava. 

Sve ono što nekad nismo mogli ni zamisliti, danas je prisutno u našem društvu, gradu, u našoj ulici. Postali smo samo nijemi promatrači. Mislimo kako će to netko drugi riješiti za nas. 

Jedna stara priča kazuje nam kako je jedan magarac bio vezan za drvo pa je došao đavo, odvezao uže i pustio ga. Magarac je otišao u susjedovu njivu i uništio sve što se moglo uništiti. Supruga tog seljana, kada je vidjela što se desilo, uzela je muževu pušku i ubila magarca. Vlasnik magarca kada je vidio da je ubijen magarac, uzeo je i on pušku i ubio susjedovu suprugu. Kada se susjed vratio kući vidio je svoju suprugu i susjedovog magarca mrtve. Uzeo je i on pušku i ubio susjeda, vlasnika magarca. Kada su na kraju upitali đavola – što si to uradio – on je kazao – ništa, samo sam odvezao magarca. 

Koliko smo mi odvezali magaraca ili koliko pomažemo njihovom odvezivanju i puštanju sa sigurnog užeta?