SLAVONSKI Brod prije par dana pogodilo je strašno nevrijeme. Na ulicama, parkovima, krovovima mogli smo vidjeti nestvarne prizore. Oštećeni krovovi, počupana stabla, uništeni usjevi.

Vrijeme za svakog čovjeka vječna je nepoznanica. Od postanka svijeta ljudi prema vremenu pokazuju i divljenje ali i začuđenost.

Naizgled, ponekad se desi i kratki predah s tihim i bezbrižnim vremenom, ali teško možemo naći ijednog čovjeka na zemlji koji nije iskusio ili proživio vrijeme patnji ili iskušenja.

I kada nam u životu krene sve naopako, ili kako narod kaže - kada kola nizbrdo krenu - desi se i još gore od toga. Zadesi nas poplava, potres, požar, izgubimo nekog najmilijeg. Obično tada tražimo krivca za nedaću koja nas je zadesila. A krivac je uvijek netko drugi. Nikada nećemo tražiti u sebi krivca ili bar propitivati sebe imamo li mi odgovornosti za ono što nam se desilo.

Ta divna priroda i njezine blagodati darovane su od Nekoga nama. Sve one imaju neprocjenjivu vrijednost. Nikada se ne zapitamo kako bi bez zraka? Kako bi bez vode? Kako bi bez kiše? Kako bi bez vjetra? Mi živimo i podrazumijevamo da mora biti i zraka i vode i Sunca. Uopće te blagodati ne doživljavamo kad najveće darove, niti se prema njima odnosimo brižno. Ne razumijemo ili ne želimo razumjeti da nam je sve to posuđeno na jedan određeni period. A ono što smo posudili moramo vratiti u najmanje  istom stanju. A mi ne marimo za tim.

U prirodi nema nedostatka niti grešaka. Sve je skladno uređeno. Ništa nije slučajno i ništa nije nastalo samo od sebe. Niti jedan prirodni proces ne odvija se spontano ili bez regulative. Zato naš odnos treba biti izuzetno human, umjeren i bez zloupotreba, a s ciljem kako priroda zadržala svoj sklad i harmoničnost i na koncu kako bi opstali ljudi  i brojni drugi svjetovi oko čovjeka.

Što su to prirodni fenomeni, resursi, sklad i harmonija za čovjeka? Čovjek rijetko ili skoro nikako ne razmišlja o ovome. Oni koji ne razmišljaju o tome kazat će to je dala majka priroda nama, a po njima ona je to i dužna dati. Oni dok su miru i dobru i okruženi najljepšim fenomenima prirode  govore tako. A kada budu izloženi nedaćama i stradanjima kažu kako je to nepredvidiva ili zla ćud prirode. Priroda nema svoju zlu ćud. Samo čovjek može imati zlu ćud.

Prirodu je Netko stvorio i darovao je nama. Čovjek umjesto da bude čuvar i zaštitnik prirode, on hoće dominirati i odlučivati o sudbini prirode. Čovjek zloupotrebljava i remeti davno uspostavljeni red u prirodi. Humani odnos prema prirodi jedini je spas za čovjeka. Danas ne vidimo uopće humani odnos prema prirodi. Zato će nam se sve ovo ponavljati. I sve češće.

Svaki pokušaj remećenja prirodnih zakona i harmonije, nakaradnog odnosa prema prirodi i okruženju, vratit će se kao bumerang čovjeku. To smo iskusili.

Današnji čovjek pokušava naći izgovore za nešto što ne želi ili ne može. Obično prvo sam sebi povjeruje u to kako bi kasnije mogao i drugima držati predavanja uz besmislene sjedeljke. Često će kalkulirati materijalističkim kalkulatorom kako nešto nije isplativo i tako se preda stihiji života iskorištavajući druge ljude ali i prirodu. Ne poduzima nikakve korake za ono što može dati od sebe. A svaki čovjek trebao bi se baviti samo onim što je smisleno za njega, za zajednicu, za prirodu. Sve dok tako ne budemo radili dešavat će nam se i gore od onoga što nam se desilo prije par dana.