Takva kandidatura je legitimna, ali samo pod jednim uvjetom: da je nedvojbeno i otvoreno iskazana namjera kandidata, da birači znaju na čemu su, kaže politolog Goran Čular.
Znate li tko su na izbornim listama ovi ljudi? HDZ-ovci Ivan Celjak, Martina Furdek-Hajdin, Anđelko Stričak, Marko Marušić, Ernest Petry, Igor Andrović, Antonija Jozić, Danijel Marušić, Blaženko Boban? SDP-ovac Željko Kolar? Možemovci Tomislav Tomašević, Danijela Dolenec, Luka Korlaet? Nezavisni Matija Posavec?
Formalno, radi se o županima, gradonačelnicima i zamjenicima gradonačelnika. U izbornoj praksi, radi se o ljudima s velikim izgledom da nisu ono što se predstavljaju - izborni kandidati, ali ih to svejedno ne priječi da fingiraju da su u kampanji za parlamentarne izbore. Po svemu sudeći, nitko od njih neće sjediti u saborskim klupama, barem ne dok ne izgore na lokalnim izborima, piše
jutarnji.hr.
Zašto? Zato što su njihove sadašnje pozicije kontraindicirane sa saborskim mandatom. Iz tog se razloga u ljeto 2021. Tomislav Tomašević nakon pobjede na zagrebačkim izborima morao s njime oprostiti, kao i svi gore spomenuti HDZ-ovi župani.
Poslušne zamjene
Zagreb ima status županije i prema Zakonu o izborima zastupnika, glavi koja definira nespojivost dužnosti i prestanak zastupničkog mandata, zagrebačkom gradonačelniku i njegovim zamjenicima izrijekom je zabranjeno da sjede na dvije stolice.
Uz njih, pobrojano ih je još takvih; od sudaca Ustavnog suda, državnih odvjetnika, pučkih pravobranitelja, državnih tajnika, ravnatelja agencije Vlade, do vojnih osoba, diplomata, župana ili zamjenika župana. Zakon im omogućuje stavljanje mandata u mirovanje, pa na njihova mjesta uskaču zamjene - takvi kojima je mandat poklonjen uvijek u Saboru djeluju kao poslušni članovi partije. Zakon zabranjuje izbornu utakmicu samo onima koji su pravomoćnom sudskom odlukom osuđeni na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci.
Što ti kandidati koji po slovu Zakona ne smiju uopće sjediti u Saboru rade na listama? Zašto i oporbene stranke kopiraju lošu praksu vladajuće? Privlače birače, podižu rejting, posuđuju svoj dobar ili loš glas, ali i "bezeciraju" saborsko mjesto i plaću u slučaju da na predstojećim lokalnim izborima izgube vlast. Pritom navedeni uopće nisu jedini sumnjivi, a moguće i lažni trkači za zastupnički mandat. Ima još imena na listama koja ulaze u sferu laži i obmana. Jedan od njih je Mislav Kolakušić, zastupnik u Europskom parlamentu, koji je nedavno osnovao stranku Pravo i pravda.
On nosi listu Domovinskog pokreta u I. izbornoj jedinici, a, kako su mediji objavili, radi se o običnoj političkoj trgovini: Kolakušića će zauzvrat DP podržati na skorim euroizborima, jer želi još jedan mandat i sedam tisuća eura plaće. Za to će Kolakušić morati odustati od saborskog mandata, upozorava politolog
Goran Čular, podsjećajući da je mandat u Saboru potpuno nespojiv s onim u Europskom parlamentu, jer bi Kolakušić samim polaganjem zakletve u Saboru automatizmom izgubio mandat u Bruxellesu, navodi
Jutarnji list.
Slučaj Arsena Bauka
Po argumentu da nije pošteno varati birače i da ona sama želi još jedan mandat u EP-u poznata je SDP-ovka Biljana Borzan, ali njezina stranka nije imala sluha za to. Predrag Fred Matić na prošlim izborima upecao je 6.432 preferencijska glasa, a potom dao ostavku. Sasvim poseban slučaj je onaj Arsena Bauka, nositelja liste SDP-a u I. izbornoj jedinici koji "čuva" mjesto za pravog kandidata, predsjednika Zorana Milanovića, koji je SDP digao iz mrtvih.
Ovo je prvi put da se Bauk kandidira u Zagrebu i napušta svoju izbornu bazu na Braču - a upravo mu je ta baza već skoro četvrt stoljeća glavni alibi što mu država plaća troškove stanovanja. Bauk ističe da su mu prebivalište i srce na Braču premda je sav njegov profesionalni i privatni život od 2000. vezan za Zagreb.
Politolog Goran Čular misli da je izborna prevara preteška riječ, ali smatra da bi bio "minimum moralne odgovornosti da kandidati s nespojivim funkcijama kažu kakve su im ambicije". Nije nužno, tumači Čular, da bi im birači zamjerili kad bi prezentirali svoje namjere. Smatra da je takva kandidatura legitimna, ali samo pod jednim uvjetom: da je nedvojbeno i otvoreno iskazana namjera kandidata, da birači znaju na čemu su.
Ostatak članka možete pročitati
OVDJE.
