Spominjući seStjepana Radića, publicist Ilija Maoduš istaknuo je bogatstvo misli i ideja, temperament, izvanredno reljefno ocrtavanje stanja i prilika, bile su samo neke od odlika govora Stjepana Radića. U borbi protiv velikosrpskog hegemonizma, Radić je smatrao da je parlament jedino mjesto gdje se mogu izboriti temeljitije promjene političkog sustava. Doista, kritike vladina rada iznošenje su na političkim skupovima, u stranačkim listovima i u Narodnoj skupštini u Beogradu.

Vlaović: "Hrvatskom seljaku, koji je uvijek živio od vlastitog rada na vlastitoj zemlji, predlaže se preživljavanje od socijalne pomoći, a on to ne može i ne zna."

Radić - kao vojnik u ratu

Radić je zbog svega toga često kažnjavan, osobito kada su se njegove kritike okomile na vanjskopolitička pitanja. Boreći se protiv hegemonije srbijanskih stranaka i velikosrpstva, isticani su zahtjevi ravnopravnosti u vlasti. hrvatska seljačka stranka sve je otvorenija istupala sa zahtjevom za promjenu političkog stanja. Stjepan Radić sve je češće isključivan sa sjednica. Verbalni sukobi zastupnika pretvorili su se u fizičke obračune i oružane sukobe, jer su neki zastupnici pokazivali da imaju i vatreno oružje.

Na dan 20. lipnja 1928. godine zastupnici HSS-a savjetovali su Stjepanu Radiću da ne ide na skupštinu, jer postoji opasnost da ga tamo ubiju. Radić je rekao da osjeća što se sprema, kada je izrekao i onu svoju poznatu rečenicu: "Zapamtite da sam ja kao vojnik u ratu, u rovu, iz koga vodim borbu za prava hrvatskog seljačkog naroda. Ili ću iz toga rova izaći kao pobjeditelj, ili će me iz njega mrtvog izvesti u hrvatski narod". 

Puniša Račić i Tomo Popović, već dan prije zaprijetili su Radiću, da bi Puniša Račić za govornicom izrekao. "I gospodo, kao Srbin i narodni poslanik, kad vidim opasnost prema svojoj naciji i otadžbini, otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje koje treba da zaštiti interese srpstva". Račić je sa govornice nastavio svađu, posegnuo u džep i izvadio parabelum. Prvi hitac pogodio je Ivana Pernara, zatim puca u Đuru Basaričeka, Stjepana Radića, Ivana Grenđu i Pavla Radića. Basariček i Pavle Radić na mjestu su ubijeni. Pernar i Grenđa preživjeli su atentat. Teško ranjeni Stjepan Radić umro je nakon mjesec i pol dana.

Bila je to organizirana zavjera, gdje je atentat bio unaprijed pripremljen. Ubojstvo zastupnika HSS-a izazvalo je prekretnicu u političkom životu zemlje. Zadnji politički dokument, rezoluciju kojom je poništeno dosadašnje državno uređenje, s nizom drugih prijedloga, Stjepan Radić potpisao je na bolesničkom krevetu 1. kolovoza 1928. godine. Tjedan dana poslije, 8. kolovoza, umro je od posljedica ranjavanja u beogradskoj skupštini.

"Ukoliko se Vlada nastavi na isti način odnositi prema selu i seljaku, događaji iz prošlosti - ponovno bi mogli postati dio realnosti današnjeg trenutka"

Neumrli duh Stjepana Radića

Stjepan Radić, tadašnji vođa hrvatskog naroda, povijesna je veličina koju nitko ne može osporiti. Njegov neumrli duh, koji je hrvatsko seljaštvo vodio u mnoge bojeve, i danas kao neuništivi fluid, lebdi iznad nas, bdijući nad našim sudbinama. Mi, danas ovdje okupljeni živimo u sadašnjosti, ali ne smijemo zaboraviti prošlost. Čast nam je i privilegija biti članom Hrvatske Seljačke stranke. 

Predsjednik HSS-a Brodsko-posavske županije Davor Vlaović istaknuo je sličnost političkih prilika u vrijeme kada su HSS-ovci, u borbi za ideal slobodne Hrvatske, pod vodstvom Stjepana Radića, dali vlastite živote, i današnjeg trenutka, kada su prosvjedi u Lužanima i Velikoj Kopanici, u kojem vlast osporava pravo na preživljavanje današnjeg hrvatskog seljaka, kojemu se zakonima uskraćuje zemlja, osporava proizvodnja ne isplaćuju poticaji. Hrvatskom seljaku, koji je uvijek živio od vlastitog rada na vlastitoj zemlji, predlaže se preživljavanje od socijalne pomoći, a on to ne može i ne zna. Ukoliko se Vlada nastavi na isti način odnositi prema selu i seljaku, događaji iz prošlosti ponovno bi mogli postati dio realnosti današnjeg trenutka kazao je Vlaović.