Milan Kujundžić izdao je HDZ! Kako drukčije protumačiti njegovu najavu u subotnjem Obzoru o osnivanju nove stranke osim da je izdao sadašnju stranku koja mu je puno omogućila. Između ostaloga i da postane nacionalno prepoznati političar kad se iz političke anonimnosti prometnuo u kandidata za novog šefa HDZ-a. I dobio je puno glasova podrške koji bi ga trebali obvezivati prema stranci.

Dakako da svatko, pa tako i Kujundžić, ima pravo tražiti svoje mjesto u politici. Ali desnica je, iako ne samo ona, dosad već vidjela previše egoističnih pojedinaca koji su najzaslužniji za njezino konstantno umrtvljivanje i političko eutanaziranje, za stalni nerazmjer na političkoj sceni kad se uzme u obzir svjetonazorski spektar birača i podjela glasova nakon izbora. Kujundžić je najnoviji primjer egoističnog političara koji precjenjuje sebe. Nije uspio u HDZ-u, nije postao predsjednik stranke, i svaka druga opcija i mjesto u stranci njega ne zadovoljavaju. On drži da mora biti predsjednik stranke, ako ne HDZ-a, onda neke druge. A ako ga neka druga postojeća također ne želi, i ne prepoznaje, onda najbolje neke nove, njegove.

On sam priznaje kako su mu se nudile različite pozicije unutar HDZ-a bez obzira na rezultat izbora, ali sve to njega ne zadovoljava, jer smatra da je stvoren za lidera, valjda novog lidera desnice. A od takvih lidera ne samo da je desnica umorna nego i cijelo hrvatsko društvo.

On sam priznaje kako su mu se nudile različite pozicije unutar HDZ-a bez obzira na rezultat izbora, ali sve to njega ne zadovoljava, jer smatra da je stvoren za lidera, valjda novog lidera desnice. A od takvih lidera ne samo da je desnica umorna nego i cijelo hrvatsko društvo. Članstvo HDZ-a odabralo je Tomislava Karamarka, procijenili su da je u ovom trenutku bio najbolji od ponuđenog. A i ne rode se svaki dan lideri kao što je bio Franjo Tuđman. Kujundžiću su bila puna usta HDZ-a i Franje Tuđmana kad je trebalo skupljati glasove, a kad je izgubio, do danas se s time nije pomirio, i zaboravio je na zajedništvo na koje je pozivao. No nije on na ovaj način izdao samo HDZ. Ima tu više izdaja.

Izdaja svih i svega

Kujundžić je tako izdao Ankicu Tuđman koja je stala uz njega u kampanji. Ona ga je podržala u prvom redu iz emotivnih razloga, jer je bio blizak njezinu suprugu i prvom hrvatskom predsjedniku kad se liječio u bolnici u zagrebačkoj Dubravi i kad je ondje proveo svoje zadnje ovozemaljske dane. Ankica Tuđman očito je iskreno vjerovala da je Kujundžić onaj koji će nastaviti Tuđmanovim putem jačanja HDZ-a i okupljanja, a ne razjedinjavanja. Na ovaj način on je obitelj Tuđman iznevjerio.

Kujundžić je izdao i sve one koji su za njega glasovali na stranačkim izborima. Pa ni Ivić Pašalić ne bi zacijelo podržao takav njegov istup, a još manje bivši pripadnici Pašalićeva Hrvatskog bloka koji su snažno Kujundžića poduprli. Jer je i njima stalo u prvom redu danas do HDZ-a, a ne do neke nove stranke. Druga je stvar koje je njihovo viđenje HDZ-a.

Kujundžić je izdao i Ivana Aralicu koji je radio političku platformu za novo ujedinjavanje desnice oko HDZ-a, za okupljanje, jačanje, profiliranje, a Kujundžić sad radi upravo suprotno, nastavlja mrviti ono što pokušavaju skupiti oni koji su ga do jučer podržavali.

Ali u prvom redu Kujundžić je izdao sebe samoga, jer je jedno pričao jučer, danas već nešto drugo, a pitanje što će biti sutra. Mnogima je bio velika nada, a vrlo brzo još veće razočaranje. Prvo kad se nije mogao pomiriti s rezultatima izbora, a sada još više kad se ne vidi u HDZ-u. Egoističan kakav je, a onda i politički destruktivan, HDZ bi pod njegovim vodstvom, sad je očito, doživio samo novo rastakanje. I zato je dobro da je otpao. Jer Hrvatskoj treba HDZ kao jaka oporba. Nekog trećeg na vidiku (još) nema, a iz dana u dan uvjeravamo se u nesposobnost vladajućih. Hrvatskoj trebaju i desni i lijevi, jaki i profiliranih svjetonazora, za zdravo hrvatsko društvo. U ovom trenutku na desnoj strani veliki je vakuum. Hoće li HDZ-u uspjeti svjetonazorsko profiliranje i okupljanje, to tek treba vidjeti. A Kujundžićev svjetonazor, kako se vidi, jest on sam. I zato je već politički mrtav i prije nego što je zaživio!