Savez za Hrvatsku je nova stranka koja se poput Gabrićevog Foruma oglašava kao moguća politička alternativa bipolarnom sustavu u Hrvatskoj. S obzirom da se navedena stranka nije još isprofilirala, a koliko znam nema niti konkretnog programa (osim što smo čuli da 'vole Hrvatsku') teško biti kritičan. 

Razmnožavanje oportunističkih političkih stranaka

Međutim, iako je nužno u Hrvatskoj oboriti monopol stranačke bipolarizacije, legitimno je zapitati može li razmnožavanje oportunističkih političkih stranaka zaista neutralizirati bipolarizacije bez sanacije mentalnog bipolarnog poremećaja u hrvatskoj javnosti koja i nadalje sve vidi i prosuđuje kroz prizmu lijevo/desno. Na žalost nema još dovoljno zrele političke kulture da bi se moglo razmišljati iznad tih istrošenih političkih kategorija. 

Službeni mediji već 'laprdaju' o pojavi 'treće opcije', 'trećeg puta', kao još jednoj pomodnoj sintagmi bez sadržaja koja se neprestano provlači kroz javni prostor. Što je to 'treći put'? Još niti jedna ozbiljna znanstvena građa u Hrvatskoj nije obradila tu tematiku, dok u zapadnim zemljama postoji niz tekstova na tu temu. Treći put nije reformatizirani socijal-demokratski poput Blairovog tipa, niti smiješni neotitoistički istrošeni model nesvrstanih.

Da li je itko na hrvatskoj političkoj sceni voljan, i dovoljno hrabar provesti ovakav suverenistički model 'trećeg puta'. Odgovor je ne. Stoga prestanimo licitirati riječima i držati se Wittgensteina "O čemu se ne može govoriti, o tome valja šutjeti.”

Između komunizma i kapitalizma

Kada sagledavamo povijest političkih ideja treći put je idejno stremljenje koje zagovara politički model između komunizma i kapitalizma utjelovljen u europskom nacionalizmu i narodnom organskom socijalizmu Proudhonova ili Sorelova tipa. Jedan od najpoznatijih začetnika tog političkog geopolitičkog i društvenog model je francuz Jean Thiriart koji u tridesetim godinama promiče ideju 'trećeg kontinenta' , 'trećeg društvenog i gospodarskog puta' – znači, niti Zapad, ni Istok, ni kapitalizam, ni komunizam, ni parlamentarna demokracija, ni totalitarizam. 

U 60-tim godinama su se pojavili i razni izvanparlamentarni revolucionarni pokreti u Europi poput Francuskog 'Trećeg puta', nacional-revolucionarnog pokreta, engleskog 'Third position' talijanskog 'Terza posizione', koji se na zasadama revolucionarnog solidarizma i sindikalizma bore za takav model. U praksi i povijesti postoje primjeri 'trećeg puta' u Bolivarizmu, argentinskom Peronizmu pa i u Nasserovom Baasizmu. Povući određene ideološke i političke paralele između mogućeg trećeg puta i ovakvih povijesnih primjera i iskustava bi značilo zadirati u znanstvenu fantastiku jer u Hrvatskoj još ne postoji tradicija političke kulture trećeg puta niti političke elite koja bi mogla provesti taj model u djelo.

Treći put nije kompatibilan s reformizmom postojećeg 

Takav model nije kompatibilan s bilo kakvim reformizmom unutar neoliberalnog demokratskog tržišnog dominantnog sustava, jer se nastoji boriti protiv iskonskih uzroka političke korupcije, a ne samo ukazivati i regulirati simptome te društveno-političke bolesti. U konačnici, kada bi rekontekstualizirali model 'Trećeg puta' u današnju situaciju političke, gospodarske i moralne akutne krize hrvatskog društva takav bi model hipotetično trebao nuditi slijedeće alternative: 

- Direktna i participativna demokraciju kao protu-model stranačkoj oligarhiji

- Uvođenje kontrole nad bankarskim sustavom i financijskim transakcijama

- Nacionaliziranje sektora ekonomije od strateške nacionalne važnosti

- Provođenje nacionalne i državotvorne i socijalne politike iznad umjetnih dihotomija lijevo/desno

- Prekid s gospodarskim neoliberalizmom, državni intervencionizam i poticaj realnom sektoru ekonomije

- Revaloriziranje političke ekonomije modela države nacije i naprotiv globalnog internacionalizma

- Gospodarsku samostalnost i samodostatnost i uvođenje protekcionizma u skladu s europskim standardima i prekid pogodovanja 'trgovačkom lobiju'

- Re-industrijalizacija regija, re-lokalizacija ekonomije, i politika velikih radova

- Samostalna financijska monetarna politika 

Da li je itko na hrvatskoj političkoj sceni voljan, i dovoljno hrabar provesti ovakav suverenistički model 'trećeg puta'. Odgovor je ne. Stoga prestanimo licitirati riječima i držati se Wittgensteina "O čemu se ne može govoriti, o tome valja šutjeti.”

Autor: Jure Vujić