Nitko ne dvoji o, blago rečeno, sklonosti Jerka Zovka aktualnom gradonačelniku Mirku Duspari. I, jednako rečeno, nesklonosti svima onima koji se s Dusparom konfrontiraju. HDSSB je našao promotora u Emilu Cipru. Nije takvoj ocjeni razlog samo aktualna Ciprova kolumna. Miroslav Mazurek dozirano, ali ne bez jasne naznake empatije prema njima, dotiče Laburiste. Od kada je prihvatio zadaću koordinirati gradske projekte u kulturi i obrazovanju, Petar Bašić potpuno je otupio oštricu koja je, ranije, često bila usmjerena prema njegovom sadašnjem poslodavcu a, makar formalno, na čelu je stranke u kojoj su članovi Petar Bašić i Bašić Petar. I, u Slavonskom Brodu, vjerojatno nitko više.

Zovak precizno secira i slaže argumentaciju pro et contra. Jasno - pro u odnosu na Dusparu, contra u odnosu na Dusparine oponente.

Na svojeg konja Zovak najviše ulaže

Ostali suradnici i kolumnisti ili se skoro ne dotiču političkih tema par excellence, ili uglavnom izbjegavaju rečenice kojima bi se sami odredili prema pojedinom brodskom političaru, stranki ili grupaciji. Zovak je, pri tome, daleko najangažiraniji, i stilski, u odnosu na Mazureka i Cipra, posve drugačiji jer, za razliku od njih dvojice, precizno secira i slaže argumentaciju pro et contra. Jasno - pro u odnosu na Dusparu, contra u odnosu na Dusparine oponente. I teško se njegov argumentaciji može naći zamjerka. Onoj koju iznosi. Iznosi li sve što zna, ili ima podataka i spoznaja i o onome što ne bi išlo u prilog njegovoj očitoj tezi „Nije Duspara toliko dobar, koliko su drugi loši", pa to, „mudro" drži u skrovitosti - zna samo on. I, možda - Duspara.

Novinarima SBPlusa HDZ "niti smrdi, niti miriše"

I, zanimljivo je - mjesecima već, zapravo od kada se distancirao od upravljanja gradskim tvrtkama, lokalni HDZ Zovku „niti smrdi, niti miriše" pa ga najčešće ignorira. To, za razliku od komentatora, čine i ostali novinari i suradnici SBplusa. Je li tomu razlog nedostatak „štofa", odnosno drugačiji odnos Pere Ćosića i njegovih vijećnika u Gradskom vijeću koji u javnosti izgleda kao lagana i, kako neki komentatori pišu, hinjena, distanca od „nove većine" s SDP-om, HSP-om, HSPAS-om, HSS-om i HNS-om i, u odnosu na ove, ipak makar stilski, ako ne i sadržajno, prema ranijem, drugačiji diskurs naspram Duspari i njegovim pravašima?

True colors ovoga portala njegovi su posjetitelji -komentatori. Od blage ironije do sarkazma, od jezgrovite raščlambe do „picajzliranja". Od lijevih i ljevijih do desnih i najdesnijih. Hladno. I s puno strasti...

True colors ovoga portala njegovi su posjetitelji - komentatori. Od blage ironije do sarkazma, od jezgrovite raščlambe do „picajzliranja". Od lijevih i ljevijih do desnih i najdesnijih. Hladno. I s puno strasti. Indiferentno i obožavateljski. Samosvojno i klanovski. Od tolerantne rasprave, s uvažavanjem „sugovornika" i njegove argumentacije, do najgore pljuvačine i vrijeđanja. U pravilu anonimno. Pod nickom. A administrator često - „na godišnjem". Ne isključujem njegove telepatske sposobnosti, štoviše, sklon sam vjerovati kako ne oskudijeva njima, jer ipak, principijelno, bez obzira o čijem upisu se radi, i bez obzira kome su upućeni, briše uvredljive komentare upućene članovima obitelji javnih osoba, vrijeđanje na rasnoj, nacionalnoj ili spolnoj osnovi, anonimne i neargumentirane denuncijacije osoba koje su izvan javnog i političkog života.

Vraćam se početnom pitanju jer upitnost koja mi je nametnuta redakcijskim glasnim razmišljanjem da bi svi, pa izrijekom i ja, jer predizborna kampanja se zahuktava, trebali „zauzeti stranu" i pisanjem podržavati onoga i one prema kome nam pretežu sklonosti, dakle ta upitnost je i povod ovoj kolumni.

Politika i osobni interesi

U kratkotrajnom razdoblju aktivnog bavljenja praktičnom politikom, i u stranci i izvan nje, vidio sam i čuo različite stavove o odnosu politike i osobnih interesa - od onih koji su izrijekom, jasno, u užem društvu, govorili kako je stranka interesni poslovni klub, a ideologija je samo ješka za birače, do onih koji su takvo što s indignacijom odbacivali i govorili samo o javnom interesu. Dakako, vidjevši što čine neki i od prvih i od drugih, shvatio sam kako oni prvi makar nisu licemjerni. I odlučio sam maknuti se od politike na praktičnoj razini. Ali - s čvrstim stavom kako je osobni interes i u politici legitiman, no ne smije biti pretpostavljen svim ostalim interesima, već negdje na samom kraju. I kada neki osobni interes postoji, on mora strogo korespondirati sa zakonima i pozitivnim propisima, dobrim običajima i istaknutim moralnim vrijednostima.

Osobni interes i u politici je legitiman, no ne smije biti pretpostavljen svim ostalim interesima, već negdje na samom kraju. I kada postoji, on mora strogo korespondirati sa zakonima i pozitivnim propisima, dobrim običajima i istaknutim moralnim vrijednostima.

I okrenuo sam se onom području koje me zanimalo i na kojem sam djelovao prije odlaska u rat koji je nastavljen aktivnom vojnom karijerom - društvenom djelovanju izvan politike. Najprije, i godinama, vezano na braniteljska i stradalnička pitanja i pitanja Domovinskog rata.

A onda, na poziv Jerka Zovka, i pisanjem, u početku samo kolumni s društvenim temama kao što su religija, kultura, Domovinski rat, opće teme iz svakodnevnog života, a zatim i, kroz vijesti, izvješća, prikaze, komentare tema iz kulture, osobito književnosti, kazališta, likovnosti, povijesti, publicistike, života općenito. Posebno su mi drage, mnogima manje atraktivne, teme o brodskoj hortikulturi, uređenju grada, prirodnim zanimljivostima grada ... „Odradim" pokoju tiskovnu, bila policijska, stranačka ili građanskih udruga, pokoji stručni ili strukovni skup ...

HDZ-ov booster

A onda, iznebuha, to pitanje o „zauzimanju strane" i to, predmnijevano i sugerirano, jer su me kolege valjda takvim procijenili, ili jer se nitko za njih posebno ne zauzima - trebao bih najednom postati HDZ-ov booster! Ne, hvala - neka je u HDZ-u većina mojih bivših stranačkih kolega, neka je tamo puno mojih prijatelja, neka sam im idejno i ideološki blizak ... HDZ može i zna bez mene. I, siguran sam, jer me znaju, svjesni su da im ja neću praviti aureolu ako si ju sami ne zasluže.

Neka me, ovi ili oni, svrstavaju ovamo ili onamo - zadržavam si pravo svakoga u određenoj situaciji, ako procijenim da treba, pohvaliti i jednako pravo svakoga u nekoj drugoj situaciji pokuditi. Zadržavam si mogućnost da me prvakinja brodskog dijela jedne stranke, Viktorija, po defaultu naziva Dusparinim plaćenikom, da me moj ratni kolega i stari poznanik s Livade, Tomislav Vlajnić, ne razumije zašto nisam s njim, da me SDP-ovci i HNS-ovci ne vole, jer osjećaji su obostrani, da kažem kako je HSS svu svoju baštinu raskrčmio ni za što, HSLS nemušt, DC nepotreban, Laburisti neprepoznatljivi, "Penzići" potkupljivi, "Branitelji" smiješni, Zelenih ni na vidiku...

Zadržavam si pravo biti objektivan u činjeničnom i neovisan, slobodan, iskren i otvoren u spekulativnom. Nadam se kako ne umišljam, no mislim kako je ovakav stav, samo jedna od naglašenijih boja u spektru SBplusa.