U strahu da pravda ni osuđujućom sudskom presudom neće biti zadovoljena, mnogi građani su - zbog brutalnog zlostavljanja životinja i ponašanja koje ukazuje na niz poremećaja - zahtijevali javnu objavu imena i prezimena počinitelja.
NAKON što je Luka Safundžić, novinar 24sata, otkrio stravičan slučaj sa slavonske farme, priče su se, kako to već obično biva, 'dohvatili' gotovo svi nacionalni mediji. Pravno gledano, čitav je postupak još u tijeku, a osumnjičeni muškarci (45, 55, 70) su u pritvoru kako djelo ne bi ponovili. A ono što su radili uistinu je gnusno i svatko tko je u rukama imao detaljne opise silovanja različitih vrsta životinja na imanju smještenom u Kupini (naselju u općini Velika Kopanica), nije mogao ostati ravnodušan.
Sve one osobe koje ne priznaju temeljna načela na kojima počiva naše društvo, pa i čovječanstvo u cjelini, te koje svojim ponašanjem izravno napadaju njegove vrednote te na taj način iskazuju protivnost ustanovljenom ustavnopravnom poretku, ne mogu očekivati zaštitu tog istog poretka u situaciji kada traže ostvarenje njihovih prava u situacijama kada njihova prava na vertikalnoj razini kategorizacije prava i sloboda ne uživaju veći stupanj zaštite.
Nažalost, prijeti im tek kazna od maksimalne dvije godine zatvora, a evidentno je riječ o psihički nestabilnim i poremećenim ličnostima koje su silovanje životinja omogućili tko zna kolikom broju ljudi. Stoga su komentatori čitave priče na društvenim mrežama zahtijevali imena i prezimena počinitelja - jer su to osobe koje će vrlo brzo biti 'rehabilitirane' i vraćene u društvo. A da to isto društvo nitko nije upozorio na njihove sklonosti.
No, razgovor s predstavnicima Pučkog pravobranitelja, otkrio nam je kako zakoni štite takve osobe. Prva obrana zaštite jest dobro poznata presumpcija nevinosti. Drugim riječima - nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja. A krivnju ne dokazuju fotografije i snimke počinjenog djela niti detaljni opisi istih nego - sudske presude. No, harmonizacija presumpcije nevinosti s pravom javnosti da bude obaviještena vrlo je osjetljiva problematika.
Iznimno važnim u tom kontekstu smatramo sljedeći odlomak na koji smo naišli:
- Opća uredba o zaštiti podataka, kao i cjelokupni normativni okvir svih civiziliranih zemalja ističu kako pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već da njegovo ostvarenje ovisi o ishodu konfrontacije s drugim temeljenim ljudskim pravima i slobodama. U tom smislu iznimno je nužno uočiti kako su medijske slobode kao jedan od temeljnih stupova slobodnog i demokratskog društva u ovom slučaju u konfrontaciji s pravom na zaštitu osobnih podataka te je u predmetnom slučaju prednost potrebno dati medijskim slobodama informiranja javnosti o događajima koji izazivaju njihovu pozornost u odnosu na (ograničeni opseg) zaštitu osobnih podataka. Nadalje, potrebno je istaknuti kako sve one osobe koje ne priznaju temeljna načela na kojima počiva naše društvo, pa i čovječanstvo u cjelini, te koje svojim ponašanjem izravno napadaju njegove vrednote te na taj način iskazuju protivnost ustanovljenom ustavnopravnom poretku, ne mogu očekivati zaštitu tog istog poretka u situaciji kada traže ostvarenje njihovih prava u situacijama kada njihova prava na vertikalnoj razini kategorizacije prava i sloboda ne uživaju veći stupanj zaštite. Kada bi se prihvatilo tumačenje da mediji ne mogu izvještavati javnost o šokantnim događajima uslijed zaštite osobnih podataka osumnjičenika za počinjenje kaznenih djela to bi dovelo do negacije čitavog ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, kao i svih međunarodnih te regionalnih propisa koji reguliraju prava i slobode te de facto uvođenja cenzure.
Tako su, primjerice, onima koji istražuju slučaj farme u Kupini, poznata imena i prezimena počinitelja te njihove obiteljske i druge okolnosti. Poznavajući ih te poznavajući djela koja se tim 'obiteljskim ljudima' stavljaju na teret, novinar je neminovno u ogromnoj moralnoj dilemi koga u ovom slučaju treba štititi - ljude koji će neminovno biti osuđeni, njihove obitelji koje vjerojatno ni za što nisu znale ili društvo u kojemu će se ti ljudi vrlo brzo (čak i ako budu kažnjeni) moći slobodno kretati te će, ako im se to dopusti, vjerojatno počiniti i druga slična zlodjela (jedan od njih već i jest zlostavljao maloljetnika).
Izvori:
https://azop.hr/objava-osobnih-podataka-osudjenika/
https://www.kucaljudskihprava.hr/2402/
Nakon navedenog, čitatelje u anketi pitamo ključno - trebaju li imena ovakvih počinitelja stravičnih zlodjela završiti u medijima?
Treba li medijima u ovakvim slučajevima dopustiti objavu identiteta osumnjičenih/počinitelja?
