'SREDIO si Coronu, sad bi mogao i državu', 'Plenkoviću, spasi nas'… samo su neki od mnoštva naslova koji su proteklih dana, igrom slučaja ili smišljeno u prigodi jubilarna 50. rođendana hrvatskoga premijera, vrištali s mnogih medija (24 sata, Večernji, Jutarnji ...). Sličnih je poziva sve više i na društvenim mrežama, čak i onih koji s HDZ-om ratuju svih 30 godina koliko je na vlasti, uz dvije četverogodišnje pauze kada je Markovim trgom dominirala njegova light opcija – SDP.

Čime je to zavrijedio Plenković, kojega do jučer smisliti nisu mogli ni brojni u HDZ-u, stranci za čiju se čelnu poziciju s(p)retno izborio prije četiri godine, zahvaljujući početničkim gafovima svoga prethodnika Tomislava Karamarka. A tu je poziciju   „armirao" nedavnim reizborom, kad se s nadobudnim, ali nedoraslim tercetom suparnika (Kovač – Stier – Penava) poigrao „mačke i miša"?

Nažalost, i u takvoj Hrvatskoj sve je više onih koji lisici ne da bi silom prilika prepustili, nego je čak i zazivaju da „čuva kokoši"!

U zabludi su svi koji su s podsmjehom dočekali  to pitanje, jer svakom političkom analfabetu pa i zadnjem slijepcu je, kao, jasno kako to Anemični ima zahvaliti bitkama koje je dosad dobivao, napose ako dobije i I. svjetski rat s Coronom. Ne gospodo, takvu su mu rođendansku čestitku mjesecima unaprijed ispisivali i najžešći medijski kritičari, čak i kad je  početkom godine njegova favoritkinja Kolinda Grabar Kitarović deložirana s Pantovčaka. To ga je napokon uvjerilo da se, nakon one s kadrovima Mosta, mora prihvatiti i druge velike čistke u Banskim dvorima, sad redom HDZ-ovih ministara, među kojima i zdravstvenog Milana Kujundžića, kojega je zamijenio široj javnosti do jučer anonimnim pomoćnikom Vilijem Berošem.

Uza sve usputne propuste, posebice šefa corusnoga Stožera, antidemokratski i protuustavno nastrojenog ministra policije Davora Božinovića s jedne, ali i nemjerljiv doprinos infektologinje sa simpatičnom dozom duha Alemke Markotić s druge strane, Beroš Coronu zasad drži pod kontrolom. Teško da bi to uspjelo Kujundžiću, koji se privatnim biznisom bavio barem koliko i ministarskim, a k svemu držao da jedan pop vrijedi koliko i 20 liječnika.

A da zna „čitati", pokazao je Plenković  i brzopoteznom reakcijom na drugu salvu medijskoga topništva kontra prvog Vladinog spasiteljskog paketa za gospodarstvo, kojemu je ta ista Vlada, za račun zdravlja nacije, stavila ključ u bravu. Osim samo tvrtkama bez kojih se ni u pandemiji ne može. Ali, medicinskim rječnikom rečeno, nakanili su čajem od kamilice izliječiti bolesnika s dijagnozom težeg oblika karcinoma. Kako drukčije protumačiti pokušaj da tek tromjesečnim odgodama i u normalna vremena  olovnih nameta na životu održe kliničkog mrtvaca. Srećom, nakon niza kritika medija i nezavisne struke, to su obnoć zamijenili pojačanim minimalcem od 4.000 kuna za sve radnike  koje će posrnule tvrtke zadržati, dodavši tomu i konkretnije poreske olakšice.

Na stranu što ni to, ako je vjerovati ekonomskoj struci, nisu najsretnija rješenja, Vlada, naime,  opet administrativno odlučuje što će, koliko i komu dati, umjesto da je osmislila paket, a listu prioriteta prepustila tvrtkama. Plenković je i time ubrao nove simpatije šire javnosti pa i dijela do jučer ortodoksnih neprijatelja.

Zato Plenkovioć, ako Corona radi nečega baš opako ne zaruži, a gospodarstvo kako-tako preživi, može nakriviti kapu i već krajem ljeta raspisati parlamentarne izbore, koje gotovo da i nema od koga izgubiti. Jer, SDP-ov prvak Davor Bernardić, ako i jest vrhunski fizičar, nedvojbeni je antitalent za politiku, iz nastupa u nastup razmeće se obećanjima bez spomena vrijednih pokrića, dok Miroslav Škoro i dalje samo pjeva „narodne", računajući da bi već samo njegovo ime (c/p Bandića) moglo biti i programom Domovinskog pokreta.

Ali zaboga, je li moguće da je virus Corone do zadnjega slova „pojeo" memoriju nacije, koja je i bez udružene napasti zdravstvenog i gospodarskog stanja plus potres metropole bila na dnu EU. Bez skorih izgleda da se makne sa začelja ljestvice životnoga standarda, za što je vrli spasitelj Plenković pokazao sluha koliko i medo Brundo za Bethoveenovu Odu radosti?

Halooo! Pa to je onaj isti diplomat i poliglot koji se tek 2011., u svojoj 41., upisao u HDZ, iako je navodno koketirao i sa SDP-om.  Naizgled Anemikus, vješto je iskoristio  propali  eksperiment s nezavisnim farmaceutom Tihomirom Oreškovićem i Milanovićev gubitak izbora u „sudačkoj nadoknadi" da sam zasjedne u Banske dvore. Ali, mjere neizbježne za bijeg s dna EU, ni u kakvoj zajebanciji, ni da spomene, kamoli pokrene iole ozbiljniju reviziju  lokalne uprave, koja je s 555 jedinica sama sebi svrhom, što vrijedi i za desetke stotine besmislenih agencija, fondova i sličnih utočišta za stranačke uhljebe, braniteljskih i inih privilegija, Vatikanske ugovore i Crkvu na proračunu … Umjesto toga, i dalje sa svima njima računa kao s armijom stranačkih glasača na teret svih poreznih obveznika pa šta košta da košta. Parafrazirajući znanu narodnu -  „Bolje da propadne država, nego HDZ-ovi običaji".

Nažalost, i u takvoj Hrvatskoj sve je više onih koji lisici ne da bi silom prilika prepustili, nego je čak i zazivaju da „čuva kokoši"!