SLAVONSKI BROD - I dalje je neizvjesno dvadeset i šest sudbina četveronožaca u slavonskobrodskom Azilu „Sretna šapica". Iako se tu i tamo pojavi koji zainteresirani udomitelj - kako jedan pas ode, drugi brzo dođe i popuni njegovo mjesto.

Građanima još uvijek nije jasno koga kontaktirati uoče li na ulici psa lutalicu pa smo se još jednom uputili u dvorište skloništa kako bismo i sami doprinijeli popularizaciji udomljavanja pasa.

- Na teren izlazimo prema nalogu komunalnog redara. Puno je poziva građana, ali se često dogodi i da psa više nema kada dođemo na mjesto dojave. Ljudi se polako privikavaju na postojanje Azila, a i mi ih upućujemo u neke stvari koje nisu znali. Primjerice, da Azil ne može preuzeti psa koji ima svog vlasnika te da jednom kada udomite psa, vi postajete odgovorni za njega i nema natrag. Već smo imali jedan slučaj kada je udomitelj psa želio vratiti jer mu više nije odgovaralo imati ga, no to tako ne ide. Ljudi se moraju naučiti da se radi o velikoj obavezi i odgovornosti, ali i o životinji koja pruža puno dobroga svom vlasniku. Često na intervencije izlazimo i kada su u pitanju odbjegli ili zalutali psi, tako smo nedavno hvatali posavskog goniča za kojeg je čitač pokazao kako ima vlasnika i ugrađen čip. A bio je čak iz Nove Kapele. Kako je dospio u Slavonski Brod, ne znamo, ali vraćen je vlasniku koji je morao podmiriti oko šeststo kuna troškova za sve što smo obavili; izlazak na teren, hvatanje psa, veterinarske usluge odnosno očitavanje čipa, smještaj i hranjenje. - sve o poslovima i granicama njihove nadležnosti pojasnio je rukovoditelj Azila koji djeluje u sklopu TD Komunalac, Darko Iličić.

Građani, dakle, lutalice koje uoče, prijavljuju komunalnim redarima koji, po prikupljanju podataka i dokaza o njihovu postojanju, prosljeđuju nalog za hvatanje Komunalčevim djelatnicima zaposlenima u Azilu. A trenutno je tamo, uz poslovođu, tek jedan radnik.

- Period godišnjih odmora najkritičniji je kada su u pitanju odbačeni psi. Još smo daleko od potpunog 'buđenja svijesti' kod ljudi koji ih nemarno i bezosjećajno napuštaju i ostavljaju na cesti. Kapacitet azila od četrdesetak mjesta jako se brzo popunjava. Posao je zahtjevan, ali meni nije težak. Upoznam svakog psa i brigu za njih smatram normalnom obavezom. - kazao je radnik Azila, Nikola Destanović koji do svog radnog mjesta često svraća i u slobodno vrijeme jer za vrućih dana brine kako će se njegovi ljubimci rashladiti.

Danas je iz Azila odselila crna kujica koja je, nadamo se, pronašla novi i siguran dom. Baš poput Čokija o čijem smo udomljenju nedavno pisali, prijatelji su je iz boksova glasnim lavežom ispratili u novi život. U skloništu je provela puno vremena jer je već u veljači pronađena na području Gradskog groblja.

- Ostao sam bez svog psa, bio je bolestan pa je uginuo. Veterinara iz Općine Bebrina, Mirka Stuparevića, pitao sam za savjet o tomu gdje mogu nabaviti novog i on me uputio na Azil. Najprije nisam mogao naći sklonište, ali kad sam došao, Nikola me uputio koji bi nam pas odgovarao. Naime, zbog djece nismo htjeli agresivnog, ali smo opet htjeli nekog tko će znati i zalajati. - za SBplus kazao je Ivan Suhocki iz Kaniže koji već pedeset godina ima pse kao dobre čuvare kuće, ali i ljubimce svojim unucima kojima nedostaje četveronožni prijatelj na kojega su naviknuli u djedovu dvorištu.

Uz suradnju sa slavonskobrodskim veterinarom Damirom Milasom, svi pronađeni psi bez vlasnika, prije udomljenja se steriliziraju odnosno kastriraju.

- Svi imaju svoje veterinarske kartone bez kojih ne mogu biti udomljeni. Poznajem pse jer sam svaki dan s njima pa mogu procijeniti komu bi koji odgovarao. Ova je kujica umiljata, ali je uvijek i na oprezu. - kazao je Nikola Destanović, radnik slavonskobrodskog Azila koji se, priznaje, uvijek pita i brine jesu li psi o kojima je mjesecima marljivo i pažljivo skrbio, završili u dobrim rukama.

Nažalost, Azilu nedostaje ljudstva za dodatnu provjeru udomitelja ili naknadni obilazak udomljenih pasa radi provjere žive li u dobrim uvjetima, ali i to je nešto što se nameće kao potreba u daljnjem radu Azila.

S druge, pak, strane, koliko god da je udomitelja, puno je i onih koji se i dalje nesavjesno ponašaju prema svojim životinjama. Kamere Azila svakodnevno bilježe takve slučajeve.

- Dvije kujice haskija prebacili su mama i kćer preko ograde Azila. Kćer je čak preskočila preko ograde, tako da ju je netko od pasa mogao ugristi jer su izrazito obrambeni na ovom teritoriju kojeg smatraju svojim. Nasreću, kamere su uhvatile tablice vozila kojim su prišle Azilu. Sada je to u rukama policije kojima je prijavljen slučaj kako bi počinitelji mogli odgovarati. - dodao je Destanović.

Azil je, dodaju, otvoren svima s dobrim namjerama.

- Dvije djevojčice te stariji bračni par dolazili su volontirati i igrati se sa psima. U šetnju izvan dvorišta, nažalost, ne možemo ih pustiti jer Grad, odnosno, Komunalac odgovara za sve što se potencijalno može dogoditi vani, no ima i građana koji žele pomoći. Ljudi koji brinu već godinama o napuštenim životinjama s područja Grada, često se raspituju o uvjetima, nude hranu i opremu, no Azil zasad sve osigurava sam. Uvjete za primitak štenaca, nažalost, nemamo jer bi nam za to trebalo još nekoliko djelatnika koji bi radili popodnevne i noćne smjene. - kazao je poslovođa Iličić.

Iako je prostora za napredak mnogo, stvari se ipak pomiču nabolje, ali stvarnih promjena neće biti dok građani ne preuzmu punu odgovornost za životinje koje su njihovo vlasništvo, dok se ne proširi svijest o tomu kako više pomažemo udomljavanjem, a ne kupovinom pase te sve dok kontrola njihova razmnožavanja, putem sterilizacije ili kastracije, ne postane briga svakog člana društva.