SLAVONSKI BROD - Više od dvadesetero učenika drugih i sedmih razreda slavonskobrodske Osnovne škole „Antun Mihanović" posjetilo je danas Sklonište za životinje „Sretna šapica". U Azil su došli kao ekolozi i predstavnici svoje škole, kako bi vidjeli uvjete u kojima žive lutalice sa slavonskobrodskih ulica, ali i probudili svijest o udomljavanju.

- Došli smo danas ovdje kako bismo kod djece osvijestili to da se za psa, ako ga udome ili dobiju, treba i brinuti. Ne mogu ga ostaviti bilo gdje, kako bi se o njemu brinuo netko drugi. Učenici sedmog razreda toga su itekako svjesni. Kada govorimo o ekologiji, svi misle kako je to kupljenje smeća i čišćenje, a ustvari je to odnos čovjeka prema svom okolišu i drugim živim bićima. Zato je zadaća i ove izvannastavne aktivnosti, naučiti ih brinuti o životinjama. Zainteresiranost je za ovaj izlet bila velika, ali nisu svi mogli ići. - za SBplus kazao je nastavnik Velimir Kljajić koji je u Azil stigao uz kolegicu, učiteljicu Anitu Puškarić, s kojom vodi ekološku skupinu Osnovne škole „Antun Mihanović".

Učiteljima je danas pomoglo i troje roditelja koji su bili u pratnji učenicima, a što su oni imali za reći... pročitajte u nastavku.

- Volim pse i ne bojim ih se. Nemam kod kuće ljubimce, ali voljela bih udomiti neku od lutalica. - kazala je osmogodišnja Marija.

- Imam nekoliko mačaka kod kuće pa ne bi baš bile dobra kombinacija sa psima, ali jako mi se sviđaju svi koji su u Azilu i nadam se da će ih netko posvojiti. - vjeruje u dobre ljude osmogodišnji Lovro.

- Treba se znati ponašati prema životinjama. Ove manje učenike upozoravali smo neka ih trčanjem ne izazivaju na lajanje. Kod bake i dide imam mačku i psa, zato znam kako s njima treba. Djeca nerijetko misle kako to nisu živa bića i doživljavaju ih poput plišanaca. Lijepo mi je što u našem gradu postoji ovakvo mjesto na kojemu brinu o lutalicama. Ne znam bih ili radije udomila psa ili kupila nekog rasnog. U obzir dolazi i jedno i drugo, ali vjerojatno bih prije kupila. - iskreno je kazala sedmašica Nera Vidmar.

- Ja imam psa i zeca kod kuće, tako da sam prilično brižna prema životinjama, a mislim da su i drugašići koji su danas ovdje s nama dovoljno veliki da znaju kako treba postupati prema svim živim bićima. - poručila je Ecija, također učenica sedmog razreda.

- Imam haskija već tri godine. Poslušan je i dobar, ali imati psa velika je obaveza. Moram ga šetati, igrati se s njim i hraniti ga. Na more ga ne vodimo, ali kada nekamo putujemo, moramo pronaći skrb za njega. Uvjeti u Azilu su odlični, ali je puno pasa, nisam očekivala da će ih toliko biti. - iznenađena je bila trinaestogodišnja Barbara.

- Moja obitelj udomila je psa i mačku. Brinemo o njima. Mačka već ima jedanaest godina, a pas tri. Volim životinje i znam kako se opohoditi prema njima. Životinje treba voljeti i to je sve. Prema njima se treba ponašati kao prema ljudima jer sve je isto, osim što ne pričaju našim jezicima, nego laju i mijauču. Treba biti čovječan prema njima. - kazala je mudro Ana Lujić koja je danas imala i ulogu fotografkinje.

Današnji će posjet, vjerujemo, ostati u pamćenju brodskih osnovnoškolaca, a iz njega bi se mogla roditi i ljubav prema onima koje su oduševljeno promatrali iza rešetaka. Pravi je to način za promicanje udomljavanja napuštenih životinja i učenje o načinu pravilne skrbi o njima.