„Moji roditelji godinama zbog tog stajališta trpe štetu, a ispada da smo mi ti koji kršimo zakon. Kazne komunalnih redara i policije plaćat ćemo dok god se ne riješi apsurdna situacija.“
SLAVONSKI BROD - Na članak naslova 'Smiju li autobusna ugibališta služiti (i) ovome?' objavljen na PlusPortalu 10. svibnja, reagirao je Marko Orčić čiji roditelji, Blaženka i Tomislav Orčić, žive u obiteljskoj kući u Kumičićevoj ulici, ispred koje se nalazi autobusno ugibalište na kojemu su vrlo često parkirani automobili koji onemogućuju zaustavljanje autobusa i neometani izlazak/ulazak putnika. Njegovo očitovanje u nastavku objavljujemo u cijelosti:
„Moji roditelji godinama zbog tog stajališta trpe štetu, a ispada da smo mi ti koji kršimo zakon. Kazne komunalnih redara i policije plaćat ćemo dok god se ne riješi apsurdna situacija. A zbog činjenice da za njezino rješenje treba nekoliko desetljeća, ja sam i iselio iz tog Apsurdistana, kako mi djeca isto to ne bi morala trpjeti. Jedni smo od rijetkih u ulici koji nemamo ulaz za vozila u dvorište. I baš ispred jedne takve kuće moralo je biti izgrađeno autobusno stajalište.
Ž.G.
Kada su moji roditelji kupili kuću, ispred nje je bila zelena površina i stablo. Devedesetih je napravljeno to stajalište koje smo nebrojeno puta pokušali izmjestiti, no kad bilo što pokušamo riješiti, nadležni odjeli s nama igraju 'pong-pong' odnosno prebacuju odgovornost od jednih do drugih.
Kolika je šteta nama nanesena - o tomu nitko ne govori, samo se navodi kako kršimo zakone. I mi smo toga svjesni, ali drugog izbora jednostavno nemamo. Prije radova, tu je bila tolika lokva da su nam vozila u prolazu 'zalijevala' čitavu kuću, biciklisti jure stazom ispred kuće iako je uz cestu označena traka te tako često oštete parkirane automobile ili otkinu retrovizore, učenici koje spominjete u članku, a koji se pod našim prozorom iskrcavaju i ukrcavaju u autobus, iza sebe ostavljaju smeće koje moja stara majka mete i čisti. Niz se nastavlja, o kvaliteti života tih dvoje umirovljenika nitko ne brine.
Kada smo pitali zašto stajalište ne može biti ispred Industrijske škole, prekoputa koje se nalazi i stajalište za suprotan smjer, kazali su nam kako stajališta međusobno moraju biti udaljena 100 metara. Ja na takav zakon nisam naišao. Na tom mjestu ne parkiramo samo mi, nego i drugi susjedi. Ja, brat, roditelji,... svi smo dosad više puta platili kaznu i tako će i ostati dok se stajalište ne izmjesti na neko prihvatljivo mjesto, a ne da bude ispred kuće koja jednostavno nema ulaz za vozila.“
