/ 49
4087
Prikaza
18
Komentara
U očekivanju putovanja koje smo dugo čekali, u Dubrovnik, na 11. nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži, mi mladi iz brodskih župa Blaženoga Alojzija Stepinca i Svetoga Dominika Savia, prošloga petka, okupili smo se u Slavonskom Brodu, po dogovoru, bez obzira tko se od nas, zbog škole ili studija na fakultetu gdje nalazio. Motiva za putovanje bilo je više i bili su različiti – od želje za upoznavanjem novih ljudi, stjecanjem novih iskustava, do druženja s drugim mladim osobama uz slavljenje Boga, molitvu, pjesmu.
Dug i ne bez napora put, preko Bosne do Dubrovnika, kratili smo pjesmom i molitvom. Kako smo se približavali Dubrovniku, stvarala se nepregledna kolona autobusa, kažu njih oko 600, i bio je to fantastičan prizor.
Već ulaskom u Grad osjetili smo neočekivano veliku ljubaznost i dobrohotnost svih prema svima. Savršena organizacija, puno volontera, cijene u lokalima niže od očekivanih. Saznali smo da je tako baš za ovu prigodu, a inače su cijene znatno više. Vrijeme nas nije mazilo pa je malo malo pljuštalo, bili smo mokri i umorni. A onda, u jednom trgovačkom centru gdje smo se bili sklonili od kiše, nevjerica: Uključili su grijanje, grijalice, sušilice za kosu… Nisu dozvolili da se prehladimo. U jednom kafiću vlasnik je svima koji su došli poklonio nove, suhe čarape. Pjesma se orila cijelim gradom. Posebno nas se dojmio zbor Dubrovačke biskupije a osobito himna Susreta „Na slobodu pozvani" u njihovom izvođenju.
Svetu misu u luci Gruž, koju je predvodio domaći biskup Mato Uzinić, na kojoj je bilo preko trideset tisuća mladih, pamtit ćemo cijeli život. Biskupova propovijed, a u njoj je naglasio važnost upoznavanja mladih iz različitih župa, iz Hrvatske, iseljeništva, iz Bosne i Hercegovine, i važnost upoznavanja sebe kroz vjeru i molitvu, poklopila se s nekim od motiva koji su nas i pokrenuli na ovaj susret.
Smještaj i spavanje kod dubrovačkih obitelji, u okolnim mjestima, sportskim dvoranama bio je jedno novo, pozitivno iskustvo pa smo zahvalni svojim domaćinima.
Ujutro, u nedjelju, bili smo na svetoj misi u župnoj crkvi Svetoga Petra, a nakon ručka imali smo priliku razgledati stari Dubrovnik i njegove znamenitosti.
Popodne, puni dojmova, i s memorijama mobitela i fotoaparatâ punim fotografija, uputili smo se nazad, u Slavoniju, kući.
Doista smo sretni i željno očekujemo sljedeći nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži koji će se, baš u Slavoniji, u gradu mučeniku i gradu heroju, Vukovaru, održati 2017. godine.
Tekst i fotografije: Melita Andrić, Andrea Dikanović i Ines Lubina
Pretpostavimo na trenutak da ne pričamo o meni, nego o nekome tko ne omalovažava i tko zna saslušati sugovornika. Nazovimo ga Pero. Kako Pero može znati zna li netko nešto bolje od njega?