SLAVONSKI BROD - To da mnogi kućne ljubimce nabavljaju doživljavajući ih plišancima koje odbace kada im dosade ili kada se više ne žele brinuti o njima, opće je poznata stvar. Baš kao što se zna da među 'ljubiteljima životinja' ima i onih koji svoje kućne ljubimce ne kastriraju niti steriliziraju, a kada oni na svijet odnesu mlade rješavaju ih se na razno razne načine. Jedan takav građanin nedaleko Slavonskog Broda izbacio je na cestu koja vodi prema jezeru Petnja desetero malih štenića hrvatskog ovčara starih tek oko mjesec i pol dana. Za razliku od mnogih koje gazde tako bace na ulicu i koji život okončaju tragično, ovi maleni crni psići imali su sreću jer su naišli na nekoliko dobrih ljudi.

- Vozio sam se cestom prema Petnji kada sam na pol ceste skužio zaustavljen automobil i jedan par koji je stajao uz njega. Izašao sam i pitao ih što se događa a oni su mi pokazali na devet 'hrvatića' koji su trčkarali okolo dok su ih oni pokušavali zaštititi da ne završe pod kotačima vozila koja su tamo prolazila. Zbunjeno su jurili okolo. Njih devet. Kako u vozilu uvijek imam vode i hrane moja supruga Sandra je izvadila nešto suhe hrane i dala im a oni su se odmah okupili i počeli grickati - za SBplus kazao je Hrvoje Mužević, koji se i sam bavi uzgojem pasa.

Bio je ogorčen postupkom vlasnika koji je imao srca ovako male životinje tako bezosjećajno baciti na cestu. No, vremena za ljutnju nije bilo, jer trebalo je pronaći ljude koji su spremni preuzeti psiće s obzirom na to da je bilo, kako kaže Hrvoje, jasno da ne bi preživjeli noć. - Hodao sam okolo s mobitelom u ruci i tražio signal. Na kraju sam dobio Sašu Stojića koji je rekao da će preuzeti pse, ali da ih netko preuzme na tjedan dana dok se ne cijepe. Vrativši se s tom vijesti na mjesto gdje su bili psići zatekao sam skupinu ljudi koji su bili spremni pomoći. Od tih devet pasa jedan je odmah udomljen, a preostalih osam preuzela je Ivana Koporčić kod koje će biti dok se ne cijepe i dok ih ne preuzme Saša - kazao nam je Hrvoje.

Psići su sada dobro. Kod Ivane uživaju. Jedu i veselo trčkaraju po dvorištu čekajući da odu kod Saše ili možda u neku obitelj koja je spremna o njima brinuti kao o kućnim ljubimcima, a ne se prema njima ponašati kao prema igračkama koje se odbace kada dosade. Ono što u cijeloj ovoj priči veseli je da pored onih loših ljudi ima jako puno dobrih među nama, spremnih pomoći.

- Ne trebamo gubiti vjeru i nadu. Trebamo vjerovati i u obične ljude. Običan čovjek je izbacio devetero štenadi, ali se deset ljudi skupilo i svojim angažmanom spasilo te psiće - zaključio je Hrvoje. Mi bismo rekli psići su imali sreću u nesreći jer su uz tog jednog lošeg, naišli na deset dobrih ljudi.