Čisti i hrani konje, trenira druge, natječe se i pobjeđuje

GARČIN - Kako spojiti ljubav i strast prema konjima, s poslom od kojega živi, zna Tea Biondić, 25-godišnja djevojka iz Garčina koja se više od desetljeća u "Ranč Marinu" svakodnevno "druži" s plemenitim i prekrasnim životinjama - konjima, koje timari, hrani, vježba, čisti, jaše... i postiže odlične rezultate. Kako bi rekao tvorac cijele priče vezane uz istoimeni konjički klub, idilično mjesto i obiteljsko imanje "Ranč Marin", Renato Samardžić, ona je "žena zmaj". 

Tea je jahala za Dubawi, na njihovom konju Thorr D' Alauze, podrijetlom iz Francuske, ali vrsnom, utreniranom, poslušnom kojeg je vidjela prvi puta dan prije trke. Sitne građe i nedovoljne kilaže (za 160 km mora imati 75 kg) dobila je podsedlicu tešku 9 kilograma. Zbog svega skupa, veli, nije joj baš bilo svejedno, no uspjeli su. 

A potvrdu tome daje i potonji postignuti uspjeh ove hrvatske reprezentativke u jahanju koja se prije nekoliko dana vratila iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje je sudjelovala na 160 kilometara dugoj međunarodnoj konjičkoj trci u Abu Dhabiju, President kupu UAE, na kojem je sudjelovalo 270 natjecatelja. Završila je na 75. mjestu i to je veliki uspjeh.

"Dobile smo poziv  od organizatora, Laura Šapić iz konjičkog kluba Vinia Bjelovar i ja, a riječ je o jednoj od najjačih trka. Bile su nam osigurane karte za put i smještaj a jahala sam za Dubawi stable iz Dubaija čiji je vlasnik okrunjeni princ Dubaija, šeik Hamdan bin Mohamed bin Rashid Al Maktoum. Cijelu je trku sponzorirao šeik Mansour, vlasnik Manchester cityja, koji spozorira i utrke u Europi za kojeg sam jahala utrku u Veroni i Babolni". 

"Sklopila sam nova prijateljstva i srela neke stare znance iz Slovačke, Mađarske, Portugala,... Upoznala sam prvog džokeja Emirata koji je sa svojih 60-ak godina jahao zajedno s nama".

Jahala je za Dubawi, na njihovom konju Thorr D' Alauze, podrijetlom iz Francuske, ali vrsnom, utreniranom, poslušnom kojeg je vidjela prvi puta dan prije trke. Sitne građe i nedovoljne kilaže (za 160 km mora imati 75 kg) dobila je podsedlicu tešku 9 kilograma. Zbog svega skupa, veli, nije joj baš bilo svejedno, no uspjeli su. Jahali su ekipno, deset sati s kratkim pauzama, a o težini staze govori i preko 150 diskvalificiranih grla (zbog ozljeda, šepanja...). "Svaki trenutak koji sam provela u UAE bio je odličan. Pet dana druženja, gala večere, no najvažnija je utrka koja je protekla odlično. Njihov trener prezadovoljan je mojim uspjehom pa je najavio i mogući novi poziv".

Unatoč tome što je prema propozicijama svakom tko završi utrku namijenjeno 20 tisuća eura, obje naše djevojke su za sada ostale "kratkih rukava" jer novac dobiva vlasnik konja točnije štala iz koje je stigao. Bilo kako bilo, iskustvo iz Dubaija je dragocjeno jer će Tei, kako vjeruje, otvoriti vrata za još poneko veliko natjecanje. Zbog toga je zahvalna vrhunskom organizatoru i odličnoj referenci za budućnost u istom sportu. 

Na Ranč Marinu, Tea je kao trener jahanja zaposlena već osam godina, a zbog redovitih vlastitih treninga nerijetko joj dan kreće već u zoru. Zato i postiže vrsne rezultate, a među najboljima su osvojeno Prvenstvo Hrvatske 2014., iste godine ukupan poredak Croatia Cup, HH Sheikha Fatima Bin Mubarak Ladies Endurance Cup, na 100 kilometara, pokraj Verone u Italiji (17.mjesto) i 5.mjesto na 160 km u mađarskom Soltu.

No, to nije kraj. Želi se dalje obrazovati. Na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu namjerava upisati smjer konjičkog sporta jer planira cijeli život posvetiti onome što voli i čime se želi baviti. "Vjerujem da ću i na fakultetu štošta novoga naučiti jer uz konje se zapravo stalno uči".

A za Teu su konji ne samo plemenite i prelijepe životinje nego i prijatelji. "Oni su poput djece koja traže pažnju, a vraćaju  ljubavlju. Osjećaju naše emocije pa tako i reagiraju. Povežemo se s njima." Tako je desetogodišnji konj Amir (Arap), kojega najčešće jaše, njezin miljenik, a priznaje kako ga je razmazila. "Došao je ovdje s tri godine i  sve naučio. Kada me nema par dana, to osjeti i pokazuje nezadovoljstvo, a kad se vratim dotrči mi poput psa, sav sretan. Zaštitnički se odnosi i prema jednom našem konju, a na jahanju pokazuje ljubomoru prema drugima" priča jahačica koja je s Amirom prošla puno natjecanja.

Članica je hrvatske reprezentacije od 2015.godine, a prve jahačke korake započela je s 14 godina na Ranč Marinu. I prvi susret s tom prekrasnom životinjom kada je imala samo pet godina očarao ju je pa je odlučila krenuti s učenjem od samog početka.

"Prva natjecanja krenula su prije devet godina u enduranceu - daljinskom  jahanju, točnije maratonu konja i jahača, kada je određenu kilometražu potrebno prijeći u što kraćem vremenu. Kada je u pravom treningu zna se dogoditi, kaže Tea, da u mjesec dana izjaše 500 kilometara. Uslijedila su brojna natjecanja i osvojeni trofeji, a cilj joj je kvalificirati se za Svjetsko prvenstvo u jahanju 2020. godine. Prošle godine KK Ranč Marin je prvi u Hrvatskoj organizirao  međunarodnu trku u daljinskog jahanja.

Njezini učenici na Ranč Marinu, gdje radi kao trenerica, jedva su dočekali Tein povratak, i sate jahanja u odličnom natkrivenom manježu kakvih je malo i u Europi. Dok 9-godišnja Nola Klea Krtalić pod budnim okom učiteljice jaše mirnog i discipliniranog  Siriusa, majka Natalija cupkajući od hladnoće ipak uživa u kćerkinom napretku. Važno joj je, kaže, da djevojčica vrijeme provodi izvan kuće i TV ekrana, ali prije svega zbog toga što je  baš željela naučiti jahati konje. Krenule su prije tri godine i ne odustaju. "Ne znam zašto, ali volim konje. Zabavno je jahati, a kad odrastem želim biti jahačica, kao i Tea" odrješito odgovara Nola Klea.

A Teina priča će, kao i do sada, i ubuduće biti vezana uz konje. Dok ih nakon vježbanja čisti, hrani, četka i miluje oni joj "prijateljski" odgovaraju rzanjem i pokretima odobravanja. Kako ne postoji dobna granica za natjecatelje u daljinskom jahanju (najstarijem je danas jahaču iz Irske 82 godine ), Tea svoj životni put vidi upravo tako, jahati do kada bude zdrava. Naravno, u međuvremenu će se, vjeruje, realizirati i neke druge ljubavi, dečko, brak, djeca... na koje će nastojati prenijeti i ljubav prema ovim predivnim životinjama.

Pritom je Ranč Marin stalna postaja. Izrađen je po europskim standardima – boksovima s trenutno 15 konja od kojih je većina natjecateljskih, ograđenim manježom za školu jahanja i treninge, pašnjacima, bazenima za plivanje konja, stazom za utakmice u preponskom jahanju, halama i silosima za hranu koji nude poseban režim prehrane (uz sijeno i zob dodaje im se ječam, soja, malo kukuruza, suncokret za energiju), lijepo uređenim stajama i stalnom glazbom s radija... mjesto je u kome se Tea osjeća kao kod kuće.