SLAVONSKI BROD - Na nedavno podignutom zidu koji ograđuje dvorište obiteljske kuće u brodskoj Vrazovoj ulici već neko vrijeme stoji rasistički natpis „White Power". Dovoljno je strašno to što u 2018. godini uopće susrećemo takve vrste nesnošljivosti, a pojava je tim gora zbog činjenice da autor te dvije riječi nije slučajno napisao baš na taj zid. Naime, radi se o imovini doseljeničke obitelji iz Makedonije koja već generacijama živi u Slavonskom Brodu i uspješno posluje, što nekomu, očito, uz njihovo porijeklo i vjeroispovijest, dodatno smeta.

Bijela supremacija je kod nas gotovo nezabilježena zbog povijesnih razloga - ako nemate ljude druge boje kože u gradu, ne možete ih ni mrziti.

O povijesnoj pozadini tog šokantnog natpisa, kao i za komentar takvog postupanja u 21. stoljeću, upitali smo brodskog povjesničara, Petra Bašića, koji će svojim odgovorom, vjerujemo, podučiti i same autore spornog grafita što on zapravo znači.

- Bijeli supremacisti (white power" ili „white supremacy") vjeruju u nadmoć (supremaciju) bijele rase nad svim ostalima. Pojam se pojavljuje od sredine 17. stoljeća u engleskom govornom području, otprilike u eri razvoja teorije takozvanog „znanstvenog rasizma" koji je tvrdio kako je bijela rasa prirodno (fizički, a osobito intelektualno) jača od svih ostalih „nižih rasa" posebno crne. Takvi stavovi su ispočetka, dakle, tvrdili kako se radi o prirodnom stanju stvari, ne nužno u današnjem diskriminirajućem smislu. Čak se jedno vrijeme tvrdilo kako je dužnost „odraslog" bijelog čovjeka da podučava „manje sposobne i umom manje razvijene" ostale rase, poput kakvog dobroćudnoga oca. Kasnije su te teorije doživjele mnogo mračniju dekadenciju u nadmoći „nadčovjeka" i „arijske rase" nad ostalim rasama, pogotovo semitskim narodima, što je dovelo do najvećeg zločina u povijesti, Holokausta. - ukratko nas je kroz povijest izraza „white power" koji je osvanuo na zidu brodske obitelji proveo Petar Bašić.

Ne želeći stvarati nepotrebnu buku niti davati pozornost i medijski prostor ovakvom gnusnom činu, kraj spornog smo natpisa prolazili mjesecima, ali, čini se, iz neznanja ili nebrige, on nikomu drugom nije zasmetao.

Autor natpisa je pojedinac koji nema nikakva osobna dostignuća u životu pa smisao života nalazi u sakrosanktnom kolektivitetu gdje njegova vlastita beznačajnost neće doći do izražaja.

S obzirom na ovakve incidente, ne možemo, a da se ne zapitamo, kako bi u našem gradu bili tretirani pripadnici drugih nacija i vjera da ih je kojim slučajem više te leži li razlog nepostojanja većeg broja ovakvih slučajeva samo u tomu što smo kao grad veoma jednolični po pitanju rasa, točnije, nismo nimalo multikulturalni. Nažalost, već postupanje prema onima koji se ne mole na isti način kao mi daje odgovor na to pitanje.

- Bijela supremacija je kod nas bila gotovo nezabilježena zbog povijesnih razloga. Naime, ako nemate ljude druge boje kože, ne možete ih ni mrziti. Na našim prostorima mnogo je „zahvalnije" bilo sve Alienitete diskriminirati na temelju različite vjerske pripadnosti. Genetska podloga prastanovništva na području Hrvatske i okolnih zemalja je gotovo ista, a kako smo i u razvoju nacionalnih ideja kasnili gotovo dva stoljeća za razvijenijim društvima, osnovna distinkcija između „nas" i „njih" je, kao i u svakom znanstveno zaostalom društvu, ležala u tome kojim bogovima se tko molio. - dodao je u vezi toga povjesničar Bašić i rasvijetlio „brodsku vrstu diskriminacije" koja se ogleda i u ovom slučaju gdje se autor grafita usmjerio upravo na obitelj koja pripada islamskoj vjeroispovijesti pa je rasistički komentar koji je kroz povijest bio usmjeren na omalovažavanje 'crnaca', iskoristio kako bi uvrijedio muslimane. Zapravo je time zabio autogol pa usput (nesvjesno!) uvrijedio i vlastitu inteligenciju.

Bilo kako bilo, svaki čin bilo kakve diskriminacije, na rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi, trebamo i moramo najoštrije osuditi. Način na koji se društvo odnosi prema drugačijima i onima koji mu nisu oduvijek pripadali, osnovni je pokazatelj njegova civilizacijskog, kulturnog, intelektualnog i duhovnog napretka.

- Uglavnom se pri tome radi o pojedincima koji nemaju nikakva osobna dostignuća u životu pa smisao života nalaze u sakrosanktnom kolektivitetu gdje njihova vlastita beznačajnost neće doći do izražaja. Autor ovakvog smeća od natpisa, ne bi vam mogao reći niti jednu riječ o bijeloj supremaciji, jer je polupismen, vjerski i nacionalno indoktriniran, nikada nije otputovao u Zagreb, a kamoli u svijet, nikada nije izmijenio nijednu riječ s osobom druge boje kože, a prijateljuje samo sa sebi sličnim ništarijama. - oštrim je tonom zaključio Petar Bašić.