Husret Hasanović, rođen je 1975. godine u bosansko-hercegovačkom Teočaku čiji su mještani, civili, tijekom zadnjeg rata 'na brdovitom Balkanu', proživjeli teška i mučna stradanja. Srednju, zagrebačku, Islamsku gimnaziju doktora Ahmeda Smajlovića završio je 1996. godine, a potom preselio u Sarajevo na Fakultet islamskih nauka. Islamski vjeronauk predavao je u rodnom Teočaku do 2007. godine, dok nije imenovan glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Slavonski Brod. Na poziv urednika, od danas, bit će i SBplus-ov komentator ovdašnjih društvenih događanja.

DOK u Europi rastu tenzije prema milijunima izbjeglica s Bliskog istoka, dok se stvara „islamofobija", bude se i razni pokreti koji za cilj imaju mržnju prema svemu što je strano. Jedan od takvih pokreta je PEGIDA u Njemačkoj koja djeluje u još 14 država članica Europske unije, a i u Hrvatskoj postoji Facebook grupa „PEGIDA CROATIA". Sama PEGIDA nastala je u Njemačkoj, u listopadu 2014. godine, kada počinju okupljanja kojima je zadaća „sačuvati Europu od islamizacije", ili na njemačkom jeziku „Patriotische Europäer gegen die Islamisierung des Abendlandes".

Taj je termin brzo ušao u sve vokabulare, posebno one medijske, istom brzinom kao i izrazi poput islamofobije, islamskog terorizma i sličnih sintagmi.

Pratimo li hrvatske medije, možemo vidjeti kako postoje pojedinci koji zagovaraju ideje Pegide, što itekako treba zabrinjavati naše društvo.

Ovih dana, šetajući centrom Slavonskog Broda, mogli smo uočiti grafit na jednom od nebodera koji je poručivao: „Go away Syrian parasites!" ili u slobodnom prijevodu: „Odlazite, srijski paraziti!". Slučajno ili ne, natpis je bio pisan crvenom bojim koja se može povezati s krvlju, a svi znamo što simbolizira krv u takvoj poruci. Krv ovdje znači prijetnja!

Grafiti su generički pojam privatne osobe u obliku slike ili napisanih slova na površinama javnih prostora, a mogu biti odraz nečije mašte, ali često i iskazivanje mišljenja ili problema u društvu. U ovom je slučaju, autor zasigurno bio nadahnut i maštovit i još je, kako bi to naglasio, upotrijebio crvenu boju.

Ono što svakako žalosti i izaziva nemire kod dobronamjernih ljudi, vjernika, bez obzira kojoj religiji pripadali, a prije svega kod svih onih koji imaju ljudskosti, jeste da je ovo urađeno u vrijeme dolaska najvećeg katoličkog blagdana - Božića.

Iako nisam pripadnik kršćanske religije, ne mogu se oteti dojmu da, u ovo predblagdansko vrijeme, svaki kršćanin, a prije svega svaki čovjek, treba otvoriti svoje srce, pružiti ruku onome kome je potrebna, dati ono što može dati jer sve religije nas uče tome, a mi smo izrazito religiozno društvo. Naime, prema popisu stanovništva, gotovo 96 posto ljudi u Hrvatskoj izjašnjava se kao 'vjernik'.

Pa se onda pitamo, kako jedan vjernik, a ne mora ni biti vjernik, ali sigurno se deklarira kao čovjek, može poslati takvu poruku. Zar po kršćanskom učenju i sam Isus nije bio izbjeglica koji je morao napustiti rodni dom. Cijelo Sveto pismo u kršćanstvu poziva na gostoljubivost prema strancima i pridošlicama. U Knjizi Izlaska čitamo: „Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj" (Izl 22,20).

Zar nije kršćanski pružiti ruku onome koji treba pomoć, a ne, umjesto toga, pisati grafite i biti protiv nekoga samo što je drugog uvjerenja.

Isto tako, nedavno smo imali priliku vidjeti kako jedan svećenik poziva vjernike da odbiju dati hranu i vodu izbjeglicama, a razlog je opet strah od nekakve islamizacije.

Kada sve vidimo ovo, čujemo, pročitamo, zapitamo se u kakvom društvu živimo. Da je danas Isus među nama i da ovo vidi, bi li on postupio ovako ili bi postupio kao istinski Božji sluga kojemu je bilo važnije pravo drugoga, nego njegovo pravo. Svaki sljedbenik religije trebao bi imati takvo načelo kod sebe - ne poželi drugome što ne bi poželio sebi ili svojim bližnjima.

Pa i poslanik islama, Muhammed, neka je na njega Božji mir, bio je izbjeglica osam godina u Medini, i svi njegovi sljedbenici, izbjeglice, dobili su pola imetka od domaćina, to je ljudskost, to je veličina i odnos prema izbjeglicama.

Pa zar i mi nismo, ili veći broj nas, proživjeli i osjetili što znači biti izbjeglica u ratu koncem prošlog stoljeća. Ali tada nismo naišli na bodljikave žice u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj..., nismo naišli na svećenike, popove i hodže koji su branili da se pomogne izbjelicama. Nije to tako davno bilo, a kao da smo zaboravili.

Samo se pitam - bi li isti takav grafit bio, bi li isti taj svećenik govorio isto da, kojim slučajem, izbjeglice dolaze iz, recimo, Brazila ili Nigerije i da su katolici.

Ostavimo razlike, pokažimo ljudskost, veličinu, spremost na pomoć potrebitima, bez obzira kojoj rasi, naciji, vjeri ili ideologiji pripadali. Time ćemo samo pokazati da smo ljudi, ljudi kao bića koja su u naravi i stvorena kako bi pomagala jedna drugima, a različitosti prihvatila isključivo kao bogatstvo.

Mada je grafit - koji je donio govor mržnje na ulice Slavonskog Broda - obrisala gradska uprava, ostaje činjenica da među nama žive ljudi koji broje krvna zrnca i prema njima vrednuju ljudske živote. Jesmo li sigurni da neće sutra i nama  izbrojiti jedno više ili manje?