Mjesec ružičaste vrpce posvećen je podizanju svijesti o raku dojke i važnosti preventivnih pregleda, dok inspirativne priče oboljelih žena daju nadu i snagu.
SLAVONSKI BROD - Listopad je u cijelom svijetu posvećen podizanju svijesti o raku dojke, zloćudnoj bolesti koja pogađa milijune žena svake godine. Simbol ovog mjeseca je ružičasta vrpca, znak solidarnosti i podrške ženama koje su se suočile s ovom teškom dijagnozom, ali i simbol podsjećanja na važnost ranog otkrivanja i preventivnih pregleda.
Rak dojke je najčešći oblik raka kod žena, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine diljem svijeta dijagnosticira se više od 2,3 milijuna novih slučajeva. Ovaj podatak upozorava na potrebu za pravovremenim otkrivanjem bolesti, jer rana dijagnoza često znači i veće šanse za uspješno izlječenje. U Hrvatskoj je situacija jednako alarmantna – u 2021. godini zabilježeno je 2928 novih slučajeva raka dojke kod žena, a prema najnovijim podacima iz 2023. godine, bolest je odnijela živote 707 žena.
Unatoč ovim zastrašujućim brojkama, statistike također pokazuju nadu. Smrtnost od raka dojke u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj je u padu, dijelom zahvaljujući Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka dojke koji je pokrenut 2006. godine. Ovaj program, koji uključuje besplatne mamografske preglede za žene u dobi od 50 do 69 godina, već je spasio mnoge živote. Žene se pozivaju na redovite preglede svake dvije godine, a od početka provedbe programa obavljeno je oko 2 milijuna mamografskih pregleda, otkrivši preko 10 000 novih slučajeva raka dojke.
Cilj svih ovih aktivnosti i kampanja, uključujući one tijekom mjeseca ružičaste vrpce, je povećati svijest o važnosti ranog otkrivanja i pravodobnog liječenja. No, iza statistika i kampanja stoje stvarni životi, stvarne žene i njihove obitelji. Svaka od tih žena ima svoju priču, svoje izazove i svoju borbu, koju hrabro vode uz podršku najbližih, ali i zajednice koja im želi pružiti ruku pomoći.
U sklopu ovogodišnjih aktivnosti povodom mjeseca ružičaste vrpce, razgovarali smo s jednom takvom hrabrom ženom. Njezina je priča primjer snage i odlučnosti s kojom se žene suočavaju s rakom dojke, ali i inspiracija svima koji se možda nalaze pred sličnim izazovima.
U razgovoru s Andrijanom Vagner, majkom i suprugom koja se trenutno bori s rakom dojke, otkrili smo što znači nositi se s dijagnozom koja mijenja život iz temelja. Njezina priča je svjedočanstvo o tome kako se suočiti s najtežim trenucima, a pritom ostati jak, ne samo zbog sebe, već i zbog obitelji.
Kako ste otkrili svoju dijagnozu i kako je to utjecalo na vaš život u tom trenutku?
Dijagnoza je otkrivena sasvim slučajno. Igrala sam se sa sinom pred spavanje, on me slučajno udario i osjetila sam nešto. Čim sam to napipala, odmah sam pomislila da nešto nije u redu, jer često čujem da, kad žene nešto napipaju, to obično ne bude dobar znak. Naravno, uslijedio je šok. Čim sam napipala kvržicu, odmah sam se naručila kod doktora. Liječnik koji me pregledao inače je radiolog, a ne ginekolog, ali imao je ultrazvuk. Rekao mi je: 'Gospođo, morate požuriti, ovo nije dobro.' Tad sam shvatila da je situacija ozbiljna. Misli su mi odmah odlutale na djecu, na sve obaveze, posao... Nisam razmišljala o najgorem, nego više o tome kako će sve funkcionirati. Nije mi tada bilo lako, ali nisam se fokusirala na strah, sve dok nisam došla u bolnicu i suočila se sa stvarnošću.
Koja je bila vaša prva reakcija na dijagnozu i kako ste se nosili s emocijama koje su uslijedile?
Prva reakcija je bio šok. No, više sam se brinula kako će sve funkcionirati zbog djece i obaveza, nego o samoj bolesti. Nisam razmišljala o najgorem. Tek kad sam stigla u bolnicu, stvarnost me udarila, ali sam se trudila ostati pribrana i suočiti se s tim kako najbolje znam.
Kako je izgledao proces liječenja i koje ste sve faze prošli na tom putu?
Nakon što je dijagnoza potvrđena, sve se odvijalo ubrzano. 16. travnja sam krenula s kemoterapijom u Osijeku. Do sada sam odradila 16 ciklusa. Bila kod anesteziologa, a operacija je zakazana za 15. listopada. Nakon toga slijedi zračenje, no još ne znam koliko će ih biti dok se ne obavi operacija i ne stignu nalazi. Vjerojatno će biti potrebni i pametni lijekovi.
Koliko vam je podrška obitelji, prijatelja ili društva bila važna tijekom liječenja?
Teže nego meni bilo je mojim bližnjima. Morala sam njih tješiti, pogotovo majku, koja živi ispod mene. Kad sam došla kod nje, plakala je. Rekla sam joj da mora biti jaka i da, kad vidi kako ja to relativno dobro podnosim i ona će se smiriti. Suprugu je također bilo teško, ali sam mu rekla: 'Gledaj, svatko ima neki zdravstveni problem, to je tako, Bog ti to odredi.' Djeca su mala, pa sam starijim curama morala objasniti situaciju kad sam ostala bez kose. Najmlađi sin od 5 godina dva dana mi nije prilazio, ali ubrzo se naviknuo. Sada čak kažu da im izgledam lijepo bez kose.
Koji bi bio vaš savjet ženama koje možda izbjegavaju redovne preglede ili se boje suočiti s potencijalnim problemima?
Savjetovala bih ženama da redovito odlaze na preglede. Premda nije uvijek jamstvo, promjene se mogu pojaviti i između dva pregleda. Ja sam bila na sistematskom pregledu godinu dana prije nego što sam napipala tumor, a doktorica mi je rekla da se promjene mogu razviti već unutar dva mjeseca. Preporučujem ultrazvuk, jer se na njemu može uočiti svaka promjena. Mi žene smo izdržljive, ako možemo prebroditi porode, možemo i ovo. Danas se većina tih bolesti može uspješno liječiti.
Andrijana Vagner naglašava važnost ranog otkrivanja raka dojke, ali i psihološku snagu koju žene trebaju pokazati u suočavanju s bolešću. Njezina poruka ohrabruje i podsjeća sve žene da brinu o svom zdravlju i ne zanemaruju redovne preglede.
Potpora ženama kroz svakodnevne izazove
Na kraju ovog razgovora, svoju priču s nama je podijelila i Ksenija Karabegović, stručnjakinja za trajno iscrtavanje obrva, koja često pomaže ženama oboljelima od raka dojke u njihovom procesu psihološkog oporavka.
N.K./PLUS
- Obzirom da mi često dolaze žene koje su onkološki bolesnici ili pate od alopecije, nažalost, mogu reći - prečesto ih viđam. Moja misija i odluka je bila da im barem malo olakšam njihov put i to radim od srca. Vidim koliko im to puno znači u procesu psihološkog ozdravljenja. Ohrabrujem ih, ne samo kroz razgovore, nego i kroz podršku njihovim životnim pričama. Jer, na kraju dana, mi smo žene i psihičko zdravlje je jako povezano s time kako se osjećamo kad se pogledamo ujutro u ogledalo. Kad izgledaju bolje, kad ne izgledaju bolesno, to im daje snagu. – izjavila je Karabegović.
U mjesecu ružičaste vrpce, glasovi žena podsjećaju koliko je važno biti svjestan, hrabar i ujedinjen u borbi protiv ove bolesti.
