SLAVONSKI BROD / POŽEGA - O udarcima koji su nepovratno promijenili njihove živote za sinoćnji su Labirint progovorili Ivan Mikuljan - mladić iz Andrijaševaca koji je stradao od jednog udarca zadobivenog u tučnjavi svojih vršnjaka u kojoj nije sudjelovao (a nakon koje je ostao potpuno slijep) te Ivan Topalović - zaštitar iz Zbjega u blizini Slavonskog Broda koji je brutalno pretučen u požeškom noćnom klubu.

- Mislio sam da mi nitko ne može ništa koliko sam bio snažan i inteligentan u tom poslu. Međutim, dogodi se nepredvidiva stvar i jedna minuta toliko toga promijeni u životu, donese ti tolike neugodnosti da se jednostavno ne možeš oporaviti dok si živ. - počinje svoju priču Topalović.

Ni danas, kaže, nije niti pronašao niti oprostio onomu tko je snimku tog brutalnog napada pustio u javnost i na njoj zaradio. Bio je svjestan da će morati ostati u zaštitarskom poslu te se bojao da bi to moglo loše djelovati na njegovu karijeru. Navodi i kako je u sudskom postupku najviše plaćao i davao on, kao oštećeni, što smatra apsurdnim te izražava nepovjerenje u hrvatsko pravosuđe zbog situacije kroz koju prolazi Ivan Mikuljan (1997. godište), a koji pravdu još nije dočekao (čeka je od kolovoza 2018. godine).

- Nitko mi nije pomogao. Da nemam rođenu braću, ne bih imao nikakvu pomoć. Najviše je trpjela moja obitelj koja je sve to pretrpjela. Prepušten si samom sebi. - govori Topalović.

Kao iznimku i osobu koja bi trebala biti primjer takvom lijenom pravosuđu, naveo je požeškog sudca Damira Ronka koji je brzo kaznio počinitelje i pokazao kako je moguće u ovakvim slučajevima pošteno i pravedno djelovati.

- Nakon mog ozdravljenja, jedino pozitivno je to što sam naišao na gospodina Ronka. Čovjek je profesionalac, iznimno pametan, saslušao je sve, presjekao je sve na brzinu,… Taj dan kad je pročitana presuda, tom se nitko nije nadao. On je napravio pauzu, došao s kuvertom, pročitao. Pravosudni policajci su ih odveli i to je to. Takvi ljudi trebaju biti ogledni primjer kako da funkcionira sudstvo i pravosuđe u Hrvatskoj, a ne ovo što gledamo. - zahvalno je kazao Topalović.

Takav slijed zvuči logično i kao jedino moguće nakon opisa traumatične noći koja je zabilježena kamerama.

- Te noći njih trojica su došla negdje oko pola jedan-jedan u vidno pripitom stanju. Oko četiri sata je bio kraj te zabavne večeri, gdje prestaje glazba, pale se svjetla i konobari prestaju služiti. I ljudi polako izlaze van. U jednom trenutku, oni su iz tog manjeg dijela uletjeli u dio gdje sam ja radio jer sam se spremao i čekao da idem. Uletjeli su s psovkama na moj račun. Nisam mogao vjerovati što se događa. Pao sam od nenadanog udarca i počeli su me cipelariti. Pokrio sam se i razmišljao da se moram što prije ustati inače će me ubiti. Pridigao sam se, a oni su me počeli gađati pepeljarama, flašama,… to je možda bilo najbrutalnije. - teško je i slušati scene koje Topalović opisuje.

Udaju dviju kćeri te izdavanje knjige ’85 godina nogometa u Kaniži' - smatra svijetlim točkama koje je doživio nakon udaraca koji su mogli promijeniti sve. Smatra da je, kao hrvatski branitelj, trebao imati i zaštitu i pomoć nakon svega što je prošao, ali danas više moli za ozdravljenje mladog Ivana Mikuljana čiju priču također možete poslušati u HRT-ovu prilogu.