Brojni Brođani, posebice žitelji Naselja 'Hebrang', već mjesecima redakciji PlusPortala dojavljuju o 'beskućniku-Nijemcu' koji i najhladnije večeri provodi pod vedrim nebom. Uspjeli smo ga pronaći i s njim popričati uoči posljednjeg dana 2024. godine.
SLAVONSKI BROD - Krafne, dobro pivo, kolači i čokolada,... - namirnice su koje našem sugovorniku najprije padnu na pamet kad pitamo čega je željan. Ponekad ga, kaže, od gladi boli stomak. Nas zaboli isto, ali od šoka i stresa, jer znamo koliko je hrane samo tijekom prethodnih blagdanskih dana završilo u smeću. Nitko danas ne bi trebao biti gladan.
- Što je 'dom'? - pita dobrog čovjeka koji mu pomaže posljednjih desetak dana i koji je redakciju PlusPortala 30. prosinca pozvao upomoć. Karl-Heinz Stein, o kojemu mjesecima bruji Slavonski Brod, naime, rođeni je Nijemac, a hrvatski 'natuca' pa nas nije razumio kad smo ga pitali koliko dugo nema dom.
- Ma pita te koliko dugo već nemaš svoju 'kuću'. - pojašnjava mu dobra duša čiji identitet nismo dobili dopuštenje otkriti. - Ja mu samo svaki dan donesem obrok i namjestio sam mu ovaj privremeni smještaj. Nebitan sam ja. Pišite o njemu. U gradsko sklonište ne može. Zvao sam i rekli su da otvaraju samo kad su debeli minusi. Koliko debeli trebaju biti? Pa on bi se prethodnih noći smrznuo da ga nisam pustio u garažu. - govori dobri umirovljenik s 'Hebranga'.
Uskoro kroz razgovor dobivamo i odgovor - četiri duge godine Karl je na ulici.
Ž.G./PLUS
I tako počnemo s Karlom o tomu zašto više nema svoju 'kuću' i otkud on baš u Slavonskom Brodu, u Naselju Andrije Hebranga iz kojeg nam već mjesecima stižu dojave o 'beskućniku-strancu' koji spava na podu po zimi i razumije samo njemački. Tražili smo ga, ali do danas bezuspješno. Do njega nas je uoči posljednjeg dana 2024. godine odveo čovjek koji se pobrinuo da ga, barem privremeno, makne s ulice. Namjestio mu je u praznoj garaži koliko-toliko udoban ležaj, donio pokrivače, grijalicu, stol, stolicu i policu, a posljednjih nekoliko dana nosi mu i topli obrok, kavu, vodu, voće,... Karl je zahvalan na toj pažnji nakon toliko vremena na ulici.
Ž.G./PLUS
- On je jako dobar, no nisu svi takvi. Pretukli su me i dobio sam nekoliko šavova (op.a. vidjeti fotografiju), a pukla mi je i kost pa su mi je namještali. Šivali su me brodski liječnici. Neki me tjeraju, neki govore da smrdim, ima i onih koji mi se rugaju i smiju, pokazuju ružne stvari... Ipak, većina ljudi ovdje nastoji mi pomoći. Mnogi mi daju novce pa si kupim što god želim... više je toga bilo kad sam tek stigao, sad je nešto manje. Najčešće po namirnice idem u Kaufland, tamo je sve jeftinije. Jedna gospođa koja prodaje svijeće na groblju kupuje mi cigarete, druga mi daje koji euro za hranu. Volim popiti pivo, ali ne pijem puno. Ne drogiram se. Samo nastojim doći kamo sam si zacrtao. Moj cilj je Bijeljina, gdje imam kuću. - otkrio nam je Karl koji, navodno, ima i dobru njemačku mirovinu do koje ne može doći jer je ostao bez papira (neprestano govori da su ga tukli i zlostavljali pa je tako ostao bez ičega).
A papire, nakon što je bio u Županji i drugdje u Hrvatskoj, sada čeka u Slavonskom Brodu, gdje je stigao u srpnju 2024. godine. Navodno ih nastoji ishoditi od Policijske uprave brodsko-posavske. Iz Njemačke je, kaže, otišao nakon gadnog razvoda i zabrane prilaska supruzi.
Kao i većina ovakvih nesretnih priča, tako je i ova - jasno nam je - puna praznina, nedorečenosti, a vjerojatno i skrivenih detalja koji bi, kada bi bili izgovoreni, preteško pali na ovu ionako napaćenu ljudsku dušu. No, tko smo mi da sudimo drugima. Bez obzira na sve znane i neznane okolnosti, smatramo kako nitko nije zaslužio spavati na ulici. A Karl je na njoj dočekao i rođendan, 23. listopada. Navršio je tada 63 godine.
Ž.G./PLUS
Razgovarajući s njim, primjećujemo kako je uredan i čist koliko mu to uvjeti dopuštaju. Cijeli se, kaže, opere u kanti vode. I tako svaki dan. Ne propušta obaviti higijenu. Ipak, s narušenim zdravljem (iza njega je i borba s rakom grla), sve mu je teže čitave dane provoditi na nogama.
- Kad je sunčan dan, cijelo vrijeme hodam i šećem. Zato me i niste mogli pronaći. Stanem tek iza ponoći. Ranije sam spavao vani, u ulazima, pred trgovinama, a posljednjih dana sam ovdje. Puno je bolje i sigurnije. Na ulici sam doživio svašta pa i da me policija nasilno uhićuje zbog nečega što nisam počinio. Netko je valjda opljačkao kiosk pa sam ja ispao glavni osumnjičeni. Nasreću, to se brzo riješilo. - priča nam Karl bez trunke samosažaljenja, kao da priča o tuđem životu. Pred očima mu je samo jedan cilj - Bijeljina - te se čini da ga to drži na njegovom putu.
No, dok je u Slavonskom Brodu, trebalo bi mu barem pružiti sobicu i kupaonicu te siguran topli obrok kako bi imao uvjete života dostojne čovjeka. Nadamo se da ćemo ovim člankom barem postići da Brođani daju svoje prijedloge o tomu kako mu pomoći, gdje ga privremeno smjestiti kako bi prezimio na sigurnom, a možda mu prolaznici udijele i koji euro kako bi si uspio kupiti toliko željene krafne i čokoladu. Kada bismo željeli još više, onda bismo primarno za Novu zaželjeli rješavanje njegova statusa zbog kojeg je i zapeo u Slavonskom Brodu, no za rješenje tog problema, u slučaj će se aktivnije morati uključiti institucije. Nastojat ćemo pratiti kako će završiti Karl-Heinz te hoće li njegova priča imati sretan kraj.
