SLAVONSKI BROD - Već punih 18 godina Ivica Klem dolazi na Pljuskaru, prekrasni kanjon kojega do danas kao pravi zanesenjak svakodnevno ne samo posjećuje nego ju i uređuje, ulažući veliki fizički napor. No nije to važno, naglašava obožavatelj ovog prirodnog rezervata na Dilju, pohodeći ga u svako godišnje doba i usput bilježeći video uratke kojima pokazuje promjene nastale nakon njegove intervencije koja je nerijetko zahtijevala puno pravog „lopatanja", a sinoć je u Planinarskom domu „Đuro Pilar" svoj uradak ,od 2001.do 2011. godine predstavio okupljenim planinarima.

Svaki je dan fizički radeći očistio potok do Velikog i Malog slapa.I naravno Izvor života. Glavni kanjon Pljuskare, zove se Šalindra. Ime je dobio po istoimenoj djevojci koja je bila suparnica rimske carice Faustine. Carica je suparnicu osudila na smrt zatrpavanjem u Gradini. Legenda kaže da djevojka nikada nije zatrpana. Uzničar ju je odveo na Bukovac i sakrio u pećinicu iz koje i dan danas teče izvor. Kako je djevojci dao život, tako se i izvor zove Izvor života, a kanjon prema imenu djevojke, Šalindra.

Svim zanimljivim mjestima i pojavama na Pljuskari, Ivica je dodijelio imena, poput isčupanog stabla koje je nazvao Hobotnica, a tu su i Velika vrata, Kamene stube, dok je stablo preko potoka - Đeram, pa Zvončić, Crvena zemlja, Kaskade, Galerija na kojoj je najveći slap "Duga kosa", te Kapaljka... Dok se bori s teškim kamenjem, srušenim stablima i zemljom, za sve "nemoguće i nerješivo" kaže; "nema veze moram se samo malo više potruditi. Želim doći do spoznaje koju dobijem na dar kad završim neko teško djelo". Tako je i nastala njegova planinarska životna priča s porukama u kojoj svi mogu provjeriti zašto priroda liječi.

„Bio je to moj zadatak, napraviti nešto što je nemoguće za čovjeka koji je kao RVI teško ozlijeđen. Nisam znao kako ću to uspjeti ali znao sam da u toj namjeri nisam sam, uz Božju pomoć sam uspio. I to je moj put", kazao je.. Sinoćnjim filom pokazao je mladim planinarima i roditeljima što je to Pljuskara i zašto ju trebaju pohoditi. „Šaljem poruku svima da ne postoji nemoguće, čovjek može sve ako vjeruje. A najveća moja poruka je roditeljima; nemojte zatvoriti djeci pogled iz beskraja, a to je najviša razina svijesti. Praktično to znači, pokažite djeci prirodu izvedite ih tu gdje će u doticaju s njom osvijestiti i sebe i svoje mjesto u svijetu".

Ivica je sve to, kaže, morao napraviti. „Zbog mira u duši. Pljuskara je meni put do istine. Ona me vratila u život koji sam na svom putu tražio. Ona mi je duhovna snaga. Tamo sam pronašao mir, a to sam tražio, mir koji sam imao na početku života. Ja sam to zaokružio. I zato sugeriram ljudima idite u prirodu, vidjet ćete…"

Već smo ranije pisali o Ivici Klemu, RVI, 80 - postotnom invalidu Domovinskog rata, čiji je život ovisio o koncu nakon teškog ranjavanja i 17 dana kome iz koje se, kaže, samo čudom probudio. Oporavak nekadašnjeg sportaša, maratonca, atletičara, padobranca ...čemu svjedoče brojne medalje, tekao je sporo no želja za životom, sportski duh a posebice ljubav prema prirodi učinili su svoje- vratili mu život.

Tako on želi vratiti Pljuskari život. Do 1964 - te godine Pljuskaru je naime krasio sedammetarski Veliki slap no zemljotres u travnju iste godine zaustavio je dotok vode. Ivica ga je ponovo želio vidjeti i obećao je kako će to ostvariti, što mu je i pošlo za rukom. A nagrada je ne samo Veliki slap nego i mir u duši.

Kako je Pljuskara i najčešća destinacija brodskih i drugih planinara ali i gljivara, šetača u prirodi, a Klem je gotovo svaki dan tamo, uvijek je znatiželjnicima spreman objasni što sve mogu vidjeti u prelijepom kanjonu čija geološka prošlost seže daleko u vrijeme od prije 17 milijuna godina kada su stijene koje danas vidimo bile tek pijesci na dnu Panonskog mora. Ono je bilo toplo i plitko, slično današnjem Mediteranu i obilovalo je raznolikim biljnim i životinjskim vrstama, a dio tih vrsta ostao je trajno zapisan u diljskim stijenama, što se unatoč dugogodišnjoj devastaciji još uvijek mogu vidjeti kao fosilni ostaci školjkaša, koralja, ježinaca i puževa.

Zbog prekrasnog kanjona, slapova, vidikovca, svakako Pljuskaru treba čuvati i održavati a možda bi u budućnosti mogla postati i jedno od turističkih odredišta.