SLAVONSKI BROD - Prije gotovo jednog stoljeća, točnije već davne 1924.godine, u Brodu na Savi nekolicina zaljubljenika u prirodu predvođena ljekarnikom Eugenom Šrepelom, odlučila je osnovati planinarsku organizaciju. Bili su među prvima u Hrvatskoj pa je do danas doista ostao začudan taj planinarski entuzijazam u ravnoj Slavoniji. No, od tada traje traganje za ljepotama prirode ne samo šireg brodskog područja nego i brojnih udaljenih krajeva, u Hrvatskoj i puno dalje.

Godinu dana nakon osnivanja, 1925.godine, društvo je već  brojalo 22 člana, a organizirani su zanimljivi izleti na obližnju Pljuskaru, Vidovo brdo, Psunj, Lipovicu  pa i puno udaljenije Julijske i Kamniške Alpe, Jahorinu...

Još prije II Svjetskog rata javila se  ideja u Planinarskom društvu da na obroncima Dilja, točnije na Pljuskari, koju su često pohodili, nikne  svojevrsni turistički centar, sa skloništem, bazenom i raznim zanimljivim sadržajima…, no prekinula su je predratna  i ratna zbivanja.

Najbrojniju organizaciju od čak 526 članova, zabilježili su brodski planinari 1984.godine pa nije ni čudo što su baš tada, gotovo pola stoljeća od prvotne ideje, na Pljuskari postavljeni temelji za brvnaru. Na žalost, ona tada nije sagrađena, a tek 1999.. godine samoprijegornim radom tad već nekih novih  brodskih planinara, niknula je planinarska kućica s terasom.

Tu dolaze konstantno, tijekom cijele godine, vraćajući se ljepoti prekrasnih kanjona, vidikovaca, „izvoru života" , zanimljivim fosilima školjkaša, koralja, ježinaca, puževa…, nekadašnjih „stanovnika" Panonskog mora od prije 15 -17 milijuna godina. Na Pljuskari je najbogatije nalazište okamina ježinaca u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Kako sam, kao članica Društva u svemu također sudjelovala, sjećam se nevjerojatnog entuzijazma koji je vladao i danima vodio planinare prema konačnom cilju. Uz financijsku potporu  sponzora, ništa ipak ne bi bilo bez posebne volje i energije ponajviše pravih majstora poput Marka Rubila, Ace Đakovića, Mije Šoša, Zlatka Goreca, Dare Vujnovića, Davora Molnara, Đuke Kneževića, brojnih pomoćnika poput „kuma" Štefa Safundžića, Dražena Smoljana, Vinka Đakovića, Tone Balića, Vinka Kljenka, Ivana Salantića, Josipa Činkla, Matias Kormandy, Tome Kovačeca, Mladena Ratkovića…od kojih neki, na žalost više nisu među živima. Posao ni blizu ne bi bio uspješan bez podrške planinarki,Marice, Zdene, Mare, Dragice, Ivanke, Jelene, Blanke, Rozike, Mice, Đurđe, Ruže, … koje su osim pripremanja dobre klope uvijek donosile i dobre vibracije. Sve je to i još puno štošta, video kamerom vrijedno bilježio dugogodišnji član PD-a Karlo Franceško, zahvaljujući kojem današnji planinari imaju pravu filmsku arhivu raznoraznih pohoda na Velebit, Alpe, Tatre, na Vlašić, Bjelašnicu…,kroniku nezaboravnih druženja uvijek ispunjenih pjesmom i smijehom, što je, u moru svakodnevnih crnih vijesti, uvjereni su odreda planinari, pravi „sedativ".

I dok neki  danas na žalost „oru nebeske njive" neki drugi, nešto mlađi i mladi, s jednakim entuzijazmom nastavljaju njihov rad. Tako je u znak davnih sjećanja  na mnoge bivše planinare koji su utkali svoje želje i dobre ideje za život u skladu s prirodom, obnovljen krov prije dva desetljeća izgrađene planinarske kuće na Pljuskari, najčešćoj destinaciji brodskih planinara, gljivara,  dobronamjernika i zaljubljenika u čistu, netaknutu prirodu.

Ove su jeseni, naime, nakon točno dva desetljeća, ponovo s istim entuzijazmom, nekih starih ali i novih planinara, uz promijenjen dotrajali krov, obojani unutrašnji i vanjski zidovi, uređen okoliš…Ponovo su glavni majstori, već umirovljeni Marko, Aca, Zlatko, Đuka, Branislav Popović-Pop, Vinko Mališa, Milan Martić,Tomislav Bevardi, Boris Drašković, …ali i oni mlađi poput Pere Grubića, Dražena Ivakovića, Darka Devčića, Dubravka Novakovića, Željka Markovića, Josipa Ćosića, Josipa Krešića, Zrine Alilovića, Branimira Županića, Ilije Martinovića, Damjana Petričevića, Krešimira Gaže, Dražena Lazića….i današnjeg podpredsjednika PD Dilj Gora, Gorana Bašića, koji se planinarskoj ekipi priključio prije desetak godina. I sam je, kako kaže volio boraviti u prirodi, ali kako je zanimljivije provoditi vrijeme s društvom, logičan su izbor bili planinari. „Od tada smo svake nedjelje zajedno, hodamo, radimo…" potvrđuje Goran nesvakidašnji i neuobičajeni  poriv da se slobodne subote i nedjelje nerijetko provode pa i na dosta zahtjevnim fizičkim poslovima kako bi se očuvala neka planinarska stečevina. „Sav rad u planinarskom društvu je volonterski. Ja sam inače i vodič i bez naknade vodim grupe, a sada smo renovirali kuću na Pljuskari koja je nakon 20 godina bila zrela za takav zahvat" veli Goran uvjeren kako će kućica ponovo biti u funkciji barem naredna dva desetljeća. „Uključili su se i stari i mladi…U stvari mi se i ne dijelimo. Svi koji dolaze i svi koji hoće raditi i hodati, u Planinarsko društvo Dilj Gora, uvijek su dobro došli", poručuje tajnik Društva.

Među mladim planinarima je i 40-godišnji Siniša Damjančić, koji od prije dvije godine, kada se priključio Društvu nastoji ne propustiti ni jedan izlet niti radnu akciju. „Uz dobro društvo, planinarima me privukao boravak u prirodi i fizička aktivnost. Sav trud i napor koji se uloži da se stigne do nekakvog vrha, zaboravi se, a ono što je lijepo pamti se", naglašava Siniša koji je s planinarima pohodio, Alpe, Dolomite…Ljubav prema planinarenju i boravku u čistoj prirodi pokušava kao nastavnik prenijeti i na svoje učenike, za koje u skoroj budućnosti planira organizirati i malu planinarsku školu u okviru PD Dilj Gora.

Sve spomenute i slične akcije zasigurno zaslužuju iznimno priznanje i pohvale planinarima koji uvijek mogu poslužiti kao dobar primjer ostalim udrugama. Za potonju akciju na Pljuskari ne samo da su skupili potrebna sredstva, od sponzora i iz vlastitog džepa, nego su ponovo danima mijenjali ruho staroj kućici koja je „velikodušno" dva desetljeća držala otvorena vrata unutrašnjosti, sa kaminom koji se može naložiti i zagrijati prostoriju u kojoj su stolovi, klupe… svim dobronamjernicima. No među pravim gostima više puta su se našli i oni nezvani, posjetitelji loših namjera koji ne prepoznaju i ne osjete ljepotu, pa su devastirali kućicu, porazbijali prozore…Planinari su sa žaljenjem konstatirali svaku takvu situaciju, izvijestili policiju i sami kućicu vraćali u prvobitno stanje. Jer tu dolaze konstantno, tijekom cijele godine, vraćajući se ljepoti prekrasnih kanjona, vidikovaca, „izvoru života" , zanimljivim fosilima školjkaša, koralja, ježinaca, puževa…, nekadašnjih „stanovnika" Panonskog mora od prije 15 -17 milijuna godina. Na Pljuskari je naime najbogatije nalazište okamina ježinaca u kontinentalnoj Hrvatskoj a njezini kanjoni značajan su geološko-paleontološki lokalitet. Zbog toga je Pljuskaru  nužno zaštititi, ne samo kategorizacijom vrijednosti njezinih kanjona, nego i fizički jer se često događa devastacija fosilnih ostataka u njezinim stijenama.

I današnji brodski planinari, kao i oni od prije gotovo cijelog stoljeća, markiraju staze, uređuju okoliš,  grade i održavaju planinarske objekte, promičući na najbolji način davno začetu ideju o značaju  vraćanja prirodi i života u skladu s prirodom. Broj od oko 170 onih koji plaćaju članarinu, održava se od Domovinskog rata iako se, što je i prirodno smjenjuju generacije. „To možda možemo zahvaliti i Općoj planinarskoj školi koju smo organizirali prije godinu dana kada smo privukli četrdesetak mlađih ljudi, od kojih je ostalo dvadesetak aktivnih koji dolaze na sve naše aktivnosti, dok ostali dođu povremeno. Sada smo svi tu, stari i mladi, iako budućnost uvijek ostaje na mlađima, kojima moramo pružiti neke zanimljive sadržaje, organizirati aktivnosti što će ih privući, a onda ih usput uspijemo dobiti i na ovakvim akcijama", navodi Goran. A sadržaja doista ima". Samo ove godine, upravo ta nešto mlađa ekipa, pohodila je Durmitor u Crnoj Gori, slovenske Karavanke, bosanske planine…a uključili su se i u radove na uređenju oko Planinarskog doma, na Pljuskari...

Premda je za planinare najveća radost susret s planinom i njezinom ljepotom, privlačenje mladih koji će usvajati i neke druge vrijednosti poput volonterskog rada, međusobnog pomaganja, čuvanja prirode od devastacije…također je zadatak onih koji su u ovom trenutku u punoj energiji, a sudeći prema njihovim planovima, pred brodskim Planinarskim društvom Dilj Gora stoji barem još jedno stoljeće života.