SLAVONSKI BROD - Nazovete li Centar 112 te u panici kažete kako vam se u kući, dvorištu ili nekom drugom prostoru nalazi zmija, oni će vas uputiti na 50-godišnjeg Darka Karamazana iz Šumećeg, zmijara dobro poznatog u Brodsko-posavskoj županiji, ali i šire.

Zvali su, naime, Darka 'upomoć' odasvud - od Makarske preko Karlovca i Zagreba pa sve do Osijeka i Vukovara. Neki bi pomislili kako mu je to redovan posao od kojeg živi, ali Darkova 'dežurstva' nitko ne plaća. On to, naime, radi volonterski. Tek ponekad uzme za gorivo radi li se o udaljenijoj lokaciji. Potvrdio nam je to i Brođanin u čiju je kuću odnosno radionu u Gornjoj Vrbi prošli tjedan zalutala zmija.

- Radnici su me zvali kako bi mi javili da je u kući zmija, svi su pobjegli od nje. Potom smo zvali Darka i on je odmah došao. Nasreću, nije bila otrovnica. Brzo je riješio problem, a ponuđenih sto kuna za pomoć odmah je odbio. - kazao je čitatelj SBplus-a koji nam je sve i dojavio.

Ove je godine, naime, problem sa zmijama nešto veći, mada ih na području Brodsko-posavske županije uvijek ima.

- Ima tu bjelouški, smukova, bjelica, opasnih riđovki i drugih zmija. Znanstvenici su odavno dokazali kako posavska riđovka i bosanska ljutica imaju najopasniji i najsmrtonosniji otrov u Europi. Tako da situacija na području Posavine nije bezazlena. Imam registriran obrt i kao djelatnost u njemu lov, međutim, apelirao sam puno puta i na Županiju, ali i na Ministarstvo da uspostave dežurstva te da ovaj posao bude organiziran, ali i plaćen. Naime, dužnost je države, a ne građana, da to osigura i plaća. Poziva je puno i pomažem koliko mogu. Nekidan me zvala žena iz Okučana pa nisam mogao otići zbog privatnih poslova, nazvala je drugi dan i u suzama molila da dođem jer je s četvero djece danima spavala kod susjede dok je zmija boravila u njezinoj kući. Ostavio sam posao i odmah pošao, rekavši joj da će mi dati samo za gorivo i cestarinu, no kada sam vidio u kakvoj su situaciji, nisam samo izvadio zmiju iz kuće, nego sam djeci dao po 20 kuna. Jednoj baki zmije smo pronašli u rerni. Uvijek ih ima, ali se situacija sada pogoršava zbog velikog broja napuštenih kuća i imanja na kojima je trava visoka…upravo takva mjesta za skrivanje zmije najviše vole. - kazao je za SBplus Darko Karamazan.

Drugim riječima, ne dođe li vam Darko pomoći, neće vas spasiti nitko drugi. Imao je ovaj osebujni zmijar i čudnijih intervencija pa je jednom prilikom preko Bosne jurio u Makarsku kako bi u ponedjeljak mogao biti otvoren vrtić u kojemu su se također nastanile zmije. Sve su mu više, tvrdi, problem pomagači odnosno nedostatak istih.

- Volio bih kada bih druge mlade ljude obučio ovome kako bismo zajedno mogli pokriti Hrvatsku i osigurati stanovnike. No, oni koji su to znali raditi i nisu se bojali, odselili su trbuhom za kruhom. Sad mi je jako teško jer se zmije obično skrivaju na nepristupačnim ili teško pristupačnim mjestima. Kada, primjerice, treba pomaknuti ogroman ormar kako bih došao do nje, ja to ne mogu sam, a ljudi se boje pomoći. Sam se ne bojim zmija baš kao što se netko ne boji visina kojih se ja grozim. Meni je to normalna situacija jer lovim od desete godine kada sam to naučio od oca. Tada mi je to bila zabava i bio sam ponosan kada bih ulovio koju, a sada je to i više od toga. Ranije smo lovili za Imunološki zavod te za različite institucije. - dodao je Karamazan.

No, nakon što ulovi zmiju, procedura tek počinje.

- Svaki ulov prijavim inspektoru Vukoviću, a potom zmije puštam u prirodu. Ne smijem ih pustiti u privatne šume, nego u državne pa je, kada je u pitanju Slavonski Brod, to najčešće kod Migalovaca. Ne smijem ih osloboditi ni predaleko zbog mogućnosti širenja pojedinih bolesti, ali i utjecaja na njihovu populaciju. Novinari me često pitaju stručno mišljenje o ponašanju zmija, ali ja takvo znanje nemam, sve što o njima znam, naučio sam iz iskustva i dugogodišnjeg promatranja. Prema tomu mogu zaključiti gdje bi se mogle skrivati i slično. No, preporuka je svakako ljudima da ih se ne ubija jer one su naše bogatstvo, a tek kada izgubimo tu prirodnu raznolikost bit će nam žao, baš kao što nam je sada žao što su nam otišli toliki ljudi. Onaj tko se ne boji i zna s njima, može ih staviti u kutiju i odnijeti u šumu. - zaključio je zmijar Darko.

Iako nije državni službenik, ne prima sigurnu plaću za javnu službu i ne sjeda svako jutro u udobnu fotelju, Darko uistinu radi za dobrobit svojih sugrađana, ne štedeći svoje vrijeme i novac kako bi pomogao drugima. Stoga bi mu netko 's vrha' konačno mogao ponuditi neki oblik suradnje kako bi njegov dugogodišnji rad bio nagrađen, ali i nastavljen. S obzirom na iseljavanje iz Slavonije i sve više zapuštenih i napuštenih kuća i imanja, u budućnosti će nam itekako trebati njegova pomoć.