SLAVONSKI BROD - Rijetki su oni koji se neće barem naježiti od nelagode ako ugledaju zmiju u neposrednoj blizini, pa čak i u šumi ili na livadi a kamoli u svom domu, na terasi, u šupi…Tada većina reagira panično i s nelagodom, posebice ako zmiju, pa bila ona otrovnica ili ne, ugledaju u kući ili u njezinoj blizini. Slijedi panično traženje pomoći samo da se što prije riješe uljeza ali osim Darka Karamazana iz Šumeća i odnedavna Vlade Lađarevića iz Slavonskog Broda, koji se dobrovoljno odazivaju na intervencije duž Lijepe naše, u Hrvatskoj još uvijek nema ustrojene službe, koja bi pružala pomoć. A već od ranog proljeća vrlo često se mogu vidjeti gmazovi čiji ugriz, ukoliko su otrovnice (poput poskoka i riđovki) može biti koban za ljude i životinje, ukoliko izostane brza medicinska intervencija.

„Jedini se u Hrvatskoj bavimo ovom aktivnošću. Od državne i lokalne uprave u cijeloj Hrvatskoj očekujemo podršku, pomoć i razumijevanje", ističe Vlado, što bi trebalo značiti da ubuduće, potpisom ugovora s resornim Ministarstvom i  Upravom civilne zaštite, budu plaćeni za ovaj - ni malo ugodan posao.

 Ove su godine ta gmizava stvorenja čini se brojna pa građani često vape za pomoć jer su se zmije u potrazi za hranom-glodavcima- zbog pesticida iz polja preselile u dvorišne prostore i kuće.

„Od početka proljeća mogu se vidjeti mlade zmije koje su se izlegle prošle godine ali i stare, od kojih su neke, poput riđovke sada posebno opasne jer se u svibnju pare", saznajemo od Darka, dobro poznatog zmijolovca. Uči nas kako su "bosanska ljutica i posavska riđovka najotrovnije zmije u Europi a na petom mjestu su u svijetu" . On ih je počeo loviti iz hobija još kao dječak prije četiri desetljeća. Njegovo rodno Šumeće je u to vrijeme bilo selo sa najvećim brojem zmijara u Jugoslaviji. Oni su za novac kroz jednu sezonu znali uloviti i po nekoliko tisuća komada otrovnica za potrebe farmaceutskih tvrtki. A sada već niz godina Darko ih lovi tek na poziv uplašenih građana koji su "otrovnog gmaza" zamijetili u svom okruženju. U ovoj godini već je imao nekoliko intervencija.

„Bili smo u selu kod Požege gdje su zmije često dolazile u blizinu kuće pa nas je čovjek zvao. Isto tako u jednom selu blizu Bjelovara, gdje smo našli dvije zmije, jednu na tavanu a drugu u podrumu, no bile su neotrovne, bjelice. Nažalost, često je

potrebno satima pregledavati prostor jer se zmije vrlo vješto skrivaju.

Uhvatili smo ih i posuli okolni prostor sa biljnim repelentom što ih rastjeruje. Nakon tri dana javio mi je čovjek koji tamo čuva ovce da je u roku od tri dana našao još 11 zmija u krugu oko kuće, koje je valjda potjerao repelent…" kazao je Darko i dodao kako je načelnik Općine platio intervenciju, a novac ide na račun Udruge čiji su ciljevi definirani Statutom.

Premda isti posao Darko obavlja dugi niz godina, nikako da riješi problem ustrojavanja službe kroz koju bi bilo riješeno i financiranje. On je naime desetak godina imao prijavljen obrt za lov i stupičarenje, a na to ga je ponukao slučaj kada je kod brodskog dječjeg vrtića ulovio dvije riđovke i bjeloušku i kada je dobio obećanja iz Grada da će se takve aktivnosti financirati. Ipak, godinama nitko nije poduzeo ništa. „Odlazio sam svojim autom na poziv po cijeloj Hrvatskoj i očekivao sam da će mi to netko i nadoknaditi. Privatno su mi ljudi davali za benzin. No, s doprinosima koje sam plaćao državi i radio bez nadoknade, otišao sam u debeli minus. Ostao sam dužan, jer sam vjerovao obećanjima onih koji su u lokalnoj vlasti i time doveo u pitanje opstanak vlastite kuće", žali se ovaj stručnjak za zmije.

Zato su prošle godine Karamazan i Lađarević pokrenuli inicijativu za ustrojavanje udruge pa je u listopadu prošle godine i osnovana neprofitna Udruga za zaštitu životinja pod nazivom Zmijolovac, (u Šumeću, gdje živi i Darko),koja danas broji tridesetak članova mada samo njih dvojica, idu na teren i po pozivu rješavaju problem uklanjanja zmija iz okoline.

„Tako je prije nekoliko dana jednom sugrađaninu upala zmija u bunar u vrtu i izvadio sam je, a prekjučer sam riješio slučaj jednom Brođaninu koji  je nekoliko dana viđao zmiju kako se dolazi sunčati kod ulaznih vrata u kuću. Zmija se uvukla  pod stubište a imaju malu bebu od osam mjeseci. Zamislite kako je toj  majci koja ne smije izaći u dvorište s djetetom. Uhvatio sam ju i odnio  u prirodno stanište"

 Udruga Zmijolovac je, kako stoji u Rješenju Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 16.siječnja ove godine, jedina u Republici Hrvatskoj dobila odobrenje za kontrolirano hvatanje i premještanje posebno zaštićenih jedinki zmija i vraćanje u prirodno stanište tijekom 2020.godine.

„Jedini se u Hrvatskoj bavimo ovom aktivnošću. Od državne i lokalne

uprave u cijeloj Hrvatskoj očekujemo podršku, pomoć i razumijevanje", ističe Vlado, što bi trebalo značiti da ubuduće, potpisom ugovora s resornim Ministarstvom i Upravom civilne zaštite, budu plaćeni za ovaj - ni malo ugodan posao.

Prema Rješenju, ovoj Udruzi se dopušta namjerno hvatanje i premještanje jedinki strogo zaštićenih vrsta zmija, u razdoblju od 1.ožujka do 1. studenog, na području Republike Hrvatske.

„Na intervencije idemo nas dvojica premda nismo obavezni. A bili bismo, kada bi smo imali ugovor o financiranju. U tom slučaju da se bilo gdje pojavi problem sa zmijom morali bi ga riješiti", navodi Vlado.

Dodaje kako je takve slučajeve trebao rješavati Grad koji raspolaže sa sredstvima građana, no to se unatoč dugogodišnjim obećanjima ipak nije ostvarilo. Još uvijek dakle građani koji privatno zovu zmijolovce, ponude naknadu za potrošeno vrijeme i gorivo, sretni što su se riješili velike nevolje, pa i kada nije riječ o otrovnici.

„Tako je prije nekoliko dana jednom sugrađaninu upala zmija u bunar u vrtu i izvadio sam je, a prekjučer sam riješio slučaj jednom Brođaninu koji je nekoliko dana viđao zmiju kako se dolazi sunčati kod ulaznih vrata u kuću. Zmija se uvukla pod stubište a imaju malu bebu od osam mjeseci. Zamislite kako je toj majci koja ne smije izaći u dvorište s djetetom. Uhvatio sam ju i odnio u prirodno stanište", ispričao je Vlado, koji je zmije odnio u prirodno stanište. A to je, prema propisu, neka livada, šuma, zemljište koja pripada državi. „Ne smijem ih pustiti na privatno zemljište jer bi me ljudi mogli tužiti".

Nedavno su Darko i Vlado intervenirali u blizini jednog osječkog trgovačkog centra, odakle su ih zvali u pomoć. No bilo je susreta i sa tri riđovke u brodskim dvorištima, što je doista opasno za djecu, a što su uspješno riješili.

Danas su (nedjelja) na poziv otišli u jednu novogradišku tvornicu odakle su ih pozvali u pomoć zbog zmijskih tragova.

A prošle godine su išli čak u Vodice, kod Šibenika, da istjeraju nezvanog „gmizavog gosta" iz jednog trgovačkog centra. „Jedan je građanin donio plastičnu ambalažu u vreći u koju se uvukao poskok. Kada je istresao ambalažu ispuzao je i poskok zbog kojega su se svi razbježali. Dva dana Centar nije radio, otišli smo tamo i ja sam ga uhvatio. A zvali su me i u dječji vrtić u Makarskoj. Majka je u deblu u blizini vrtića ugledala zmiju i nitko nije htio voditi dijete u vrtić. Otišao sam s kolegom i uhvatili smo ju", prisjeća se Darko samo nekolicine od bezbroj intervencija koje je odradio proteklih godina.

I zbog toga, uvjeren je, kao i Vlado te ostali članovi Udruge da zaslužuju potporu države.

U novoosnovanoj Udruzi naime već je tridesetak članova raznih profesija, među kojima su veterinari, profesori, liječnici, kao i docentica biologije Olga Jovanović s osječkog sveučilišta, koja je pripremila i edukativni materijal vezano uz program o zaštiti ljudi i zmija, jer zmije su, pa i otrovnice, korisne u prirodi i zaštićene a njihovo ubijanje nosi i visoku novčanu kaznu.

„Najbrojnije stanište riđovki kod nas je na potezu uz šikare i pašnjake od Nove Gradiške do Babine Grede i u Posavini oko Novog Sela i Koraća" kazao je Darko koji ih je, dok su bile otkupljivane, u jednom danu tu ulovio čak 54. Najbolje ih je, kazao je, loviti do svibnja, kada se izađu ugrijati na sunce. S obzirom da ih ima desetak vrsta, prepoznaju se po trokutastoj glavi i ravnim zjenicama, ali zasigurno je mali broj onih koji se usude provjeravati...

Novoosnovanoj Udruzi Zmijolovac, sjedište je u Šumeću, selu u kojem su se uz ostala posavska sela desetljećima ljudi uključivali u akciju hvatanja otrovnica za potrebe Imunološkog zavoda i izradu zmijskog protuotrova.

Cilj Udruge je među ostalim educirati stanovništvo o tome što je potrebno učiniti u situaciji kada pronađu zmiju ili drugu zaštićenu životinju, kako pozvati pomoć, kažu Darko i Vlado, a edukacije planiraju provoditi kroz pilot-projekt „Učimo o zaštiti ljudi i zmija " najprije u Brodsko-posavskoj županiji, a kasnije i u cijeloj Hrvatskoj.