SLAVONSKI BROD - Hermann Staudinger, njemački kemičar, 1922. godine objavio je svoj rad u kojem navodi kako je plastika sastavljena od dugolančanih molekula, što ga je dvanaest godina kasnije dovelo do Nobelove nagrade. Iako je plastika postojala i prije toga, tada kreće njezin pravi razvoj u smjeru nastanka oblika kakve poznajemo danas. I, uistinu, plastika je svuda oko nas. Gotovo da nema proizvoda koji ne sadrži barem jedan mali dio sačinjen od te, nedvojbeno, korisne, ali i iznimno opasne, ljudske tvorevine.

U posljednje vrijeme plastika i njezin utjecaj na okoliš česta su tema medija diljem svijeta. Tek kada se planet počeo u 'utapati' u plastici ljudi su pomislili kako možda i nije pametno stvarati nešto što se, uglavnom, koristi jednokratno, a zatim se u prirodi razgrađuje milijun godina.

Plastične vrećice koje koristimo svakodnevno i bez razmišljanja, predstavljaju jedan od najvećih zagađivača okoliša, a kada završe u prirodi, posebice u moru, izravna su prijetnja i opasnost životinjama koje se same teško mogu osloboditi tog neželjenog omotača pa tako zarobljene polagano i u velikoj patnji umiru od gladi ili stradaju od drugih vanjskih utjecaja, nemoćne i spriječene da se njih obrane.

Ovaj tjedan, kao i svakog trećeg srpnja, obilježen je Međunarodni dan bez plastičnih vrećica. U Hrvatskoj ih tvornice godišnje proizvedu u nevjerojatnoj količini od 200 milijuna komada, od čega samo jedan posto završi u reciklažnim dvorištima. UN do 2022. godine želi uvesti potpunu zabranu korištenja jednokratnih plastičnih vrećica, ali je dosad tek 60 država svijeta zabranilo ili smanjilo potrošnju plastike.

Hrvatska, nažalost, nije jedna od njih, što je vidljivo i na savskoj obali uz koju se proteže slavonskobrodska šetnica. Opadanje razine Save uz kej za sobom ostavlja i otkriva tragične ostatke ljudskog utjecaja na okoliš. Uz njih, kajakaši i ribari, najbolje oslikavaju koliko je čovjeku rijeka bitna, korisna, draga i potrebna, ali i koliko je malo cijeni.

Svijest o tomu kako će sve što završi u vodi i tlu koji nas okružuju jednog dana, na neki od bezbroj načina, završiti i u nama, potrebno je, očigledno, probuditi u mnogima. Dug je to put za koji nam priroda, možda, više ne namjerava pružiti dodatno vrijeme.