SLAVONSKI BROD - Odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda, koja je donesena 17. prosinca 1985. godine, 5. prosinca proglašen je Međunarodnim danom volontera. Cilj je sve aktivnosti volontera i njihov dobrovoljni rad učiniti vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Tradicionalno, na Međunarodni dan volontera - 5. prosinca, Volonteri Ujedinjenih naroda (UNV) pozivaju na nominacije te biraju one kojima će biti uručena online volonterska nagrada. 

Nagrade svakako nisu razlog zbog kojeg netko odluči postati volonter, ali jesu znak da je njihov rad prepoznat te su poticaj da tako nastave i dalje. U Slavonskom Brodu, Grad i Povjerenstvo za osobe s invaliditetom svake godine biraju najvolontere izražavajući im na taj način zahvalnost za sve što čine kako bi, onima koji su u potrebi, olakšali i uljepšali svakodnevicu.

Što je to što ih je potaknulo da postanu volonteri i što im volontiranje znači, doznali smo od nekoliko slavonskobrodskih volontera.

Leon Ferić: 'Oko nas ima puno ljudi koji su u potrebi i uvidjevši to odlučio sam pomoći onima kojima pomoći mogu. Volontirao sam u raznim udrugama i projektima, a prvenstveno u školi, u Volonterskom klubu osnovanom 2019. godine. Raduje me da on i nakon mog odlaska iz Ekonomsko birotehničke škole aktivno radi, što je dokaz da su mladi ljudi spremni pomoći. Ja zbog obveza na fakultetu nisam aktivan onoliko koliko bih volio biti, ali trudim se da kad god mogu budem tamo gdje osjetim da mogu pomoći.

Krešimir Vlajnić: Kako i inače radim s djecom s poteškoćama, onda je i moje volontiranje vezano uz rad s njima. Volontiranje me ispunjava. Činjenica da mogu pomoći slabijem i potrebitijem čini me zadovoljnim.

Dora Dežmić: Moje volontersko iskustvo traje već nekih pet šest godina. Krenula sam u crkvi, pa je onda slijedeći korak bilo volontiranje s osobama s invaliditetom, a potom sam se odlučila na volontiranje u udrugama i s mladima. Zašto volontiram? Sam čin i saznanje da si nekome pomogao i da si nekome izmamio osmijeh na lice je pokazatelj da radiš nešto dobro i da s tim moraš nastaviti. Svaki zagrljaj koji uputite starijoj ili nemoćnoj osobi, svaka topla riječ ili telefonski poziv za njih ima neprocjenjivo značenje, a vas usrećuje što ih činite radosnima. Nitko od volontera ne bavi se ovime radi nagrada. Radimo ovo beskompromisno i srca puna ljubavi. 

Robert Valenček: Meni volontiranje predstavlja neopisivo zadovoljstvo. Ta djeca s kojom radim u paraplivačkom klubu Marsonija me nadahnjuju i oni su mene, zapravo, učinili boljim čovjekom. Ako sam svojim radom barem malo doprinijeo da ovaj svijet bude nešto bolji, onda sam ja neizmjerno sretan čovjek.