SLAVONSKI BROD - Slučaj župnika zaprešićke Župe Kraljice Apostola, patera Vinka Sudara, koji je porukom sa oltara svojim župljanima priopćio da napušta svećeničku službu, ovih je dana Brođane podsjetio i na slične poteze slavonskobrodskih župnika, koji su obilježili prošlu godinu.

Pater Sudar s oltara je jasno kazao da ne odlazi u drugu župu nego da napušta svećeničku službu i poziv jer želi ići drugim putem i zasnovati obitelj. I on je, ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama, ispao fer prema svima. I prema crkvi, i prema vjernicima, ali i prema sebi i ženi koju voli. Primjerom je pokazao kako ne želi propovijedati jedno, a živjeti drugo te izbjegao zamku života u licemjerstvu, koje je danas toliko karakteristično za hrvatsko društvo.

Ostao je pater Vinko častan prema svima, pa bi i za njega, kao i za brodske svećenike o kojima je SBplus već pisao, mogli bez zadrške napisati "radije je postao častan nego ostao velečasni".

Podsjetimo, vlč. Davorin Anđić iz Župe Krista kralja u Brodskom Varošu otišao je, navodno, bratu i majci u Njemačku. Kako smo pisali početkom prosinca prošle, 2018. godine, odluka da napusti svećenički poziv kada se više nije osjećao spremnim obavljati ga onako kako to vjera nalaže - bio je častan potez koji nije okrnjio niti podatak da je župu napustio bez službenog pozdrava župljanima. Prije vlč. Anđića svećeničku 'odoru' skinuo je i župnik Župe Uznesenja blažene djevice Marije u Brodskom Vinogorju, vlč. Markan Kormanjoš, koji je u Slavonskom Brodu vodio i Caritas te bio omiljen među vjernicima. Kormanjoš je, baš kao i Sudar, crkvu napustio zbog ljubavi i želje za osnivanjem obitelji. 

Živeći u društvu u kojem mnogi svećenici jedno propovijedaju, a drugo žive, ovi su ljudi pokazali kako se biva čovjekom i odupire životu u licemjerstvu. Pri tome su naišli na podršku vjernika koji su ih prepoznali kao ljude koji nisu željeli živjeti u grijehu i tako su do zadnjeg ostali vjerni riječi koju su do jučer propovijedali s oltara.

No, osim što su ovim svojim postupcima pokazali koliko su časni, potaknuli su mnoge na razmišljanje o tome trebaju li svećenici katoličke crkve živjeti u celibatu. Kada bi se ukinuo svećenički celibat bi li onda bilo manje onih koji prijepodne propovijedaju s oltara, a poslijepodne ljubuju, bi li se smanjila pedofilija u crkvi, bi li - u konačnici - takvim jednim potezom bilo smanjeno licemjerstvo dijela onih koji se nazivaju 'velečasnima', a nečasno žive? 

Celibat (od latinske riječi coelibatus za "samca" ili "neženju") je izraz koji se koristi za stanje osobe koja nije u braku, usprkos toga što je dovoljno zrela i ima fizičke, materijalne i druge uvjete za njegovo sklapanje. U svom tradicionalnom smislu celibat, pak, označava uzdržavanje od braka iz religijskih razloga, a koje je posebno karakteristično za svećenike i monahe. Celibat se prakticira u budizmu i induizmu, a kod kršćana je najpoznatiji obavezni celibat svećenika Rimokatoličke crkve, uveden u 11. stoljeću; kod pravoslavaca je ograničen za episkope i monahe, dok ga je protestantska Reformacija uglavnom odbacila. Islam odbacuje celibat i promiče zasnivanje obitelji.