POŽEGA - Autorica priča za djecu predškolske i rane osnovnoškolske dobi Maja Šimleša osim što osvaja srca onih najmlađih svojim slikovnicama, osvojila je i srce svog supruga Brune, o kojemu je portal SBplus pisao ovdje.

Za SBplus, gospođa Šimleša, otkrila je kako je i kada krenula sa svojim spisateljskim zanimanjem te kako je danas biti jedan od novih autora koji, tek, traže svoj ulazak na tržište.

- Nisam oduvijek spisateljica, moje primarno zanimanje je simultani prevoditelj, ali sam spisateljica postala kada sam zapravo postala majka i počela izmišljati priče mojoj živahnoj i vrlo znatiželjnoj djevojčici kojoj nikada nije bilo dosta novih sadržaja. Tako da je to postala moja slučajna druga profesija. Bilo je to, doista, teško. Danas na tržištu dječjih slikovnica imate jako veliku konkurenciju. Teško ih je probiti kroz veliku količinu - ne samo količinski, nego i kvalitetno dobrog materijala - zbog toga je teško održati slikovnicu nakon što prođu ona prva tri mjeseca kada ste novitet na tržištu. - pojašnjava nam Šimleša.

Priznaje nam Maja kako je ona, ipak, u početku imala tu sreću što joj je suprug poznati pisac te je njezino prezime samo po sebi nosilo neku vrstu interesa. No, da njezina slikovnica nije bila zanimljiva sama po sebi, serijala - koji danas ima - ne bi bilo.

- Ja sam doprinijela tome što sam se od samog početka angažirala strahovito oko samih promocija - na način da sam obilazila jako puno knjižnica, održavala radionice s djecom, gostovala u školama, vrtićima,… Usmena predaja je bila ključ da pokažem kako postoji slikovnica hrvatskog autora na našem tržištu, što prije pet godina kada sam i krenula, nije bilo tako često jer je izdavačima jeftinije izdavati strano nego domaće. - otkriva nam, dodajući kako je danas, nakon samo pet godina, situacija nešto drugačija - lakša.

- Javljaju mi se često ljudi s upitima koji uglavnom glase: „Imam tekst, a ne znam kako početi. Možete li mi dati nekakav savjet ili kontakt?", ono što im uvijek kažem jest da je danas lakše nego što je to bilo prije jer ima više neovisnih i manjih izdavačkih kuća koje mogu objaviti radove nepoznatih autora. Ako je je materijal kvalitetan, ono što ja preporučujem je da tekst ne drže u ladici već da šalju na što je više moguće adresa, da po sajmovima dijele svoje primjerke uz posjetnice,… - to je onaj lakši dio posla, onaj teži je promocija. Sve ovisi koliko će osoba vremena uložiti u to. - poručila je gospođa Šimleša.

Kako smo na samom početku i spomenuli, Maja je supruga poznatog pisca koji se bavi popularnim temama psihologije i duhovnosti. Iako to nije bila bit ovoga intervjua, zašli smo i njihov život te doznali kakav život vode supružnici koji se bave istim poslom.

- Za nas je bitna dinamika i to je jedina dinamika na koju bismo pristali i u ostatku života jer smo oboje navikli biti slobodnjaci (eng. freelanceri). Moj i Brunin posao jest takav da nam je svaki dan drugačiji. Naša rutina se dogodi preko ljeta kada smo mjesec dana na godišnjem i kada je zapravo svaki dan sličan. Inače je stanje kod nas u kući kaotično. Svaki dan se dogovaramo što ćemo taj dan, kako ćemo idući i tko, gdje, koga vozi -  sve ovisi tko ima koji sastanak. Mislim da smo i takvi karakteri te da nam to međusobno olakšava. - otkriva nam Šimleša, dodajući da što se tiče one spisateljske strane - međusobno se ohrabruju i pomažu na način da čitaju jedno drugome svoja djela, a potom si daju sugestije.

- Moj rukopis kada je gotov ide prvo u ruke kćerkici Anabeli i Bruni, isto tako njegov rukopis ide meni prvoj u ruke. Smatram da smo jedni drugima dobri kritičari. - zaključila je spisateljica.